Djelomična integracija je pojam ugovornog prava koji opisuje pisani ugovor koji ne sadrži sve uvjete sporazuma između strana koje su sklopile sporazum. Prema Pravilu o dokazima o uvjetnom postupku, osim ako nije drugačije navedeno, svaki pisani sporazum obuhvaća potpuni sporazum između stranaka, a prethodne riječi ili napise koji su u suprotnosti s tim uvjetima su nedopušteni kako bi se pokazalo da su ih strane namjeravale uključiti. Međutim, dokument može sadržavati dodatne uvjete koji nisu u suprotnosti ni s jednim navedenim uvjetima uključenim u konačni pisani sporazum između stranaka.
Pravilo o dokazima o uvjetnom oslobađanju navodi da bilo koji dokaz o prethodnim sporazumima nije dopušten da bi bio u suprotnosti s uvjetima konačnog pisanog sporazuma osim ako ne spada u jednu od nekoliko navedenih iznimaka. Te iznimke uključuju pomoć u rješavanju nejasnih uvjeta u ugovoru, ispravljanje pogreške ili pokazivanje prijevare ili prisile u izvršenju ugovora. Na primjer, ako postoji ugovor o kupnji automobila koji jednostavno uključuje uvjete cijene, mogu se uvesti dokazi o prethodnim obećanjima prodavatelja da će promijeniti ulje u slučaju da se automobil proda kako bi se pokazalo da je promjena ulja prije prijenosa automobila je dio kupoprodajnog ugovora. Međutim, dokazi o različitim cjenovnim uvjetima ne smiju se uvoditi jer bi to prekršilo Pravilo o dokazima o uvjetnom oslobađanju. Osim toga, budući da se prethodni sporazum o uključivanju izmjene ulja u ovom primjeru smatra dijelom sporazuma, konačni ugovor koji je uključivao samo uvjete cijene primjer je djelomične integracije.
Djelomična integracija može dovesti do zabune između strana, jer jedna može lažno vjerovati da druga ima na umu prethodne rasprave prilikom potpisivanja konačnog ugovora. Stoga je najbolje osigurati da konačni sporazum bude potpuna integracija kroz eksplicitno upućivanje na sve dokumente koji bi ukazivali na sve točke za koje bilo koja strana vjeruje da bi trebale biti dio sporazuma. Nadalje, uključivanjem ovih točaka upućivanjem u sporazum, strane izbjegavaju sve komplikacije koje bi potencijalno mogle biti uzrokovane Pravilom o dokazima o uvjetnom oslobađanju.
Drugi način da se izbjegnu problemi povezani s djelomičnom integracijom je klauzula o spajanju, što je stavak u ugovoru u kojem se izričito navodi da je pisani dokument potpuna i potpuna integracija i da se u navedeni sporazum neće uključiti prethodne rasprave. Iako je ovo uobičajena mjera koju poduzimaju strane, ona nije uvijek potpuno sigurna u sprječavanju problema s djelomičnom integracijom jer klauzula jednostavno stvara pretpostavku da je dokument potpuno integriran, što se može pobiti. Drugim riječima, strana koja tvrdi da je dokument samo djelomična integracija može i dalje uvesti dokaz da bi u sporazum trebali biti uključeni i drugi nekontradiktorni uvjeti.