DNA elektroforeza je metoda koja se koristi za razvrstavanje molekula DNK po duljini. Komadići DNK su suspendirani u ladici s gelom i podvrgnuti električnom polju, koje uzrokuje da migriraju prema jednom kraju posude. DNK se odvaja u trake, pri čemu udaljenost od elektrode odgovara duljini lanca. Tehnika igra ulogu u identificiranju gena za dijagnosticiranje bolesti i za druge oblike genetskog istraživanja.
DNK koja se proučava razbijena je na pojedinačne niti pomoću restrikcijskih enzima koji režu DNK na određenim, poznatim mjestima. DNK je pomiješana s bojom ili radioizotopom koji će omogućiti da se identificira njezino mjesto u gelu. Pojedinačni lanci se zatim odvajaju jedan od drugog pomoću DNA elektroforeze. Proces počinje ubrizgavanjem izdvojenog genetskog materijala u jažice koje su izrezane na kraju ploče gela.
Zatim se na gel ploču primjenjuje električno polje. DNK ima negativan električni naboj, a privlači je pozitivna elektroda. Gel se odupire DNK dok se kreće; manji komadići se lakše kreću kroz pore u gelu i tako putuju dalje. S obzirom na poznatu pripremu gela i električnu primjenu, duljina segmenta može se vrlo precizno odrediti udaljenosti koju prijeđe. Zatim se može izrezati iz gela pomoću skalpela.
Ako su fragmenti koji se odvajaju vrlo kratki, koristi se poliakrilamidni gel. Za duže segmente koristi se agarozni gel. Agaroza se proizvodi od morskih algi, dok je poliakrilamid sintetički polimer. Agarozni gelovi su mnogo manje gustoće od poliakrilamidnih gelova i omogućuju kretanje većih molekula. Za vrlo duge segmente DNK mora se koristiti nedavno razvijena metoda koja se zove elektroforeza u gelu u pulsnom polju. Taj proces koristi električno polje koje stalno prolazi kroz suptilne promjene u smjeru kako bi vrlo dugačke niti bile ispravno orijentirane dok se kreću kroz agarozu.
Gel elektroforeza može se koristiti za identifikaciju prisutnosti lanaca DNA poznate duljine. Stoga se može koristiti za utvrđivanje postojanja određenih osobina ili genetskih bolesti unutar dane osobe. DNA elektroforeza se također može koristiti za izolaciju lanaca DNK za rekombinaciju kao dio projekta genetskog inženjeringa. Također se može koristiti za stvaranje genetskog profila pojedinca u svrhu identifikacije, kao u testovima očinstva ili kriminalističkoj forenzici.
DNA elektroforeza prvi put je izvedena 1970-ih. Gel elektroforeza korištena je za odvajanje proteina mnogo prije nego što je primijenjena na genetski materijal. Proces se razvija od 1930-ih, a preliminarna istraživanja sežu do 1800-ih. Švedski biokemičar Arne Tiselius ponekad je zaslužan za njegov izum.