Dnevnik ili dnevnik je trajni osobni zapis koji se vodi o događajima, mislima i idejama povezanim s pojedincem. Dok neke kulture smatraju da su dnevnici uglavnom ženska zabava, činjenica je da je vođenje dnevnika ili vođenje dnevnika aktivnost u kojoj se osobe oba spola redovito bave. Vođenje dnevnika izvrstan je način dokumentiranja iskustava i ideja koje će imati značenje kasnije u životu ili će možda biti važne za sljedeću generaciju.
U mnogim slučajevima, vođenje dnevnika je nešto što ljudi odlučuju raditi u tajnosti. Misli i ideje koje su zarobljene u tekstu dnevnika često se smatraju privatnim i povjerljivim. Iz tog razloga, ljudi koji odluče voditi dnevnik tijekom niza godina mogu odlučiti podijeliti samo određene dijelove snimljenog teksta s ljudima koje poznaju i kojima vjeruju kako bi zadržali to povjerenje.
Dnevnici zaključavanja jedan su od načina na koji ljudi ponekad odluče spriječiti bilo koga da čita povjerljive unose u dnevnik. Budući da je za bravu obično potreban ključ, teško je, ako ne i nemoguće, otvoriti dnevnik na bilo koji drugi način bez ostavljanja dokaza da je dnevnik neovlašteno mijenjan. Većinom je dnevnik s bravom dovoljan da odvrati većinu ljudi od pokušaja čitanja sadržaja.
Ne postoji jedan ispravan način vođenja dnevnika. Neki ljudi odlučuju koristiti dnevnik kao sredstvo za bilježenje svakodnevnih događaja, ponekad bilježeći iskustva koja su bila neobična. Drugi ljudi odlučuju pisati u dnevnik samo kada im se u životu dogodi nešto novo i uzbudljivo. Iako nije svakodnevno recitiranje događaja, dnevnik pruža sredstvo za očuvanje sjećanja povezanih s važnim događajima, kao što su rođenja, smrti, brakovi, unapređenja i druga iskustva koja će vjerojatno biti važna čak i nakon mnogo godina.
Za neke ljude, dnevnik je oblik terapije koji može pomoći pojedincu da prođe kroz krizu. Ljudi koji prođu kroz iskustvo koje mijenja život, kao što je smrt voljene osobe ili razvod, savjetnici ponekad potiču da koriste dnevnik kao sredstvo da dopuštaju sagušenim emocijama da imaju neku vrstu izlaza. Sposobnost odlaganja emocija i misli koje je teško podijeliti s drugom osobom u pisanom obliku može pomoći pojedincu da se podvrgne svojevrsnoj katarzi i krene dalje u procesu ozdravljenja.
Dok je proces vođenja dnevnika nekada uključivao osiguravanje privatnog dnevnika s praznim stranicama koje čekaju da budu ispunjene tekstom, to više nije slučaj. S pojavom računala i raznih vrsta glasovne tehnologije, ljudi sada biraju pisati dnevnik u brojnim različitim medijima. Dnevnik se može izraditi pomoću softvera za obradu teksta i spremiti kao datoteku. Jedna od prednosti ovog pristupa je što je moguće provesti pretragu dokumenta po ključnoj riječi kako bi se brzo locirali sve zabilježene misli ili osjećaji povezani s određenim događajem ili iskustvom.
Audio dnevnici su također popularna alternativa rukom pisanom dnevniku. Uz modernu glasovnu komunikaciju moguće je stvoriti audio datoteku koja se može spremiti na računalo ili neki drugi elektronički uređaj za pohranu poput CD-R-a. Ovaj pristup može biti posebno uzbudljiv za obitelji koje održavaju trajnu povijest, jer to znači da kasnije generacije mogu čuti o iskustvima svojih predaka u stvarnim glasovima ljudi koji su imali iskustva.