Forenzika deoksiribonukleinske kiseline (DNK) grana je forenzičke znanosti koja se usredotočuje na korištenje genetskog materijala u kriminalističkoj istrazi. Osim pomoći u ljudskim zločinima poput silovanja i ubojstava, DNK forenzika se također može koristiti za praćenje epidemija koje se prenose hranom, identificiranje ugroženih vrsta u pošiljkama krijumčarenog materijala i praćenje povijesti ljudi diljem svijeta, između ostalog. Zapošljavanje u području DNK forenzike je nevjerojatno raznoliko, iako može biti konkurentno, zahvaljujući televizijskim emisijama poput CSI koje su podigle opće zanimanje javnosti za DNK forenziku.
DNK je nukleinska kiselina koja sadrži genetske informacije. Svi organizmi nose različite količine DNK, a tvar sadrži ogromnu količinu materijala koji diktira stvari kao što su koliko prstiju će organizam imati ili koje će boje biti njegova kosa ili krzno. Laboratorijske tehnike mogu se koristiti za identifikaciju i izolaciju DNK, a zatim za njeno sekvenciranje. Sekvenciranje DNK uključuje određivanje redoslijeda četiri nukleotida u nizu DNK. Nekoliko laboratorija usredotočilo se na sekvenciranje cjelokupne DNK organizma u pokušaju da sazna više o svim pripadnicima njegove vrste.
Osim što se koristi za učenje više o vrsti općenito, sekvenciranje DNK također se može koristiti za identifikaciju specifičnih pojedinaca. Kod ljudi postoji oko 13 DNK regija koje se mogu koristiti za identifikaciju nekoga, budući da se značajno razlikuju od osobe do osobe. Ove regije ili oznake vrlo su korisni alati kada je počinjen zločin, jer mogu nekoga postaviti na mjesto događaja ili osloboditi nekoga drugog.
U DNK forenzici, laboratorijsko osoblje prikuplja uzorke s mjesta zločina i analizira ih ili ih stavlja u sigurno skladište kako bi se kasnije mogli koristiti. Ovi uzorci uključuju očiti biološki materijal poput krvi i dlaka pronađenih na mjestu zločina, zajedno sa žrtvinim struganjem noktiju. Mogu se koristiti za prikupljanje informacija o počinitelju, a ako se identificira osumnjičeni, mogu se prikupiti uzorci njegove DNK za usporedbu. To se ponekad naziva i “DNK otisak prsta”, jer koristi prednosti jedinstvenog otiska DNK markera koje ima svaki čovjek.
Televizijske emisije često glamuriziraju ulogu DNK forenzike u kriminalističkoj istrazi. Iako je zasigurno učinkovit i koristan alat, nije čarobni metak. Kriminalistički istražitelji koriste ovo forenzičko polje kao dopunu brojnim drugim tehnikama kriminalističkog istraživanja u nadi da će identificirati i kazniti kriminalce.