DNK profiliranje je tehnika u kojoj se uzorak DNK prolazi kroz laboratorijski test kako bi se generirale informacije o njemu, tražeći posebno DNK koja bi mogla identificirati izvor uzorka ili se koristiti kao baza za usporedbu između dva uzorka. Može koristiti DNK nekoga tko je nepoznat, ili DNK nekoga tko je poznat, i može se koristiti na razne načine, od provođenja zakona do genealogije.
Ova tehnika se oslanja na prisutnost onoga što je poznato kao kratki tandem ponavljanja (STR) u genetskom kodu svakog organizma na Zemlji. Ovi ponavljajući nizovi DNK nisu kodirani, što znači da ne doprinose ekspresiji genoma organizma, ali mogu pružiti vrijedne informacije o pojedincu, jer su obično vrlo jedinstveni. DNK profiliranje se ponekad naziva DNK otiskom prstiju iz tog razloga, upućujući na ideju da bi pronalaženje točnog podudaranja između STR-ova kod dvije različite osobe bilo vrlo rijetko u većini okolnosti.
Nekoliko tehnika može se koristiti za izdvajanje DNK i promatranje područja od interesa. Obično se DNK profiliranje oslanja na referentni uzorak, kao što je poznati DNK nestale osobe ili DNK s mjesta zločina, pri čemu se usporedni uzorak uzima od osobe od interesa kako bi se tražilo podudaranje. Također se ponekad koristi za traženje naznaka da su dvije osobe u srodstvu, jer osobe koje su u srodstvu mogu dijeliti neke STR-ove u svojoj DNK, iako nedostatak konačne podudarnosti ne znači nužno da dvije osobe nisu u srodstvu.
Proces profiliranja provodi tehničar koji je osposobljen za rad s velikim brojem uzoraka i traženje specifičnih područja za usporedbu. DNK profiliranje također može ispitati slične alele, područja genoma koja kodiraju određene proteine, iako ovaj proces može biti manje pouzdan, jer mnogi ljudi dijele alele.
DNK tipizacija, kako se ponekad zna, debitirala je 1980-ih, a do kasnih 1990-ih bila je u širokoj upotrebi. Pojavile su se i brojne zablude o procesu: ljubitelji kriminalističkih emisija, na primjer, mogu imati dojam da se DNK profiliranje može obaviti za nekoliko minuta i da je s uzorcima DNK uvijek lako raditi. Zapravo, s nekim uzorcima može biti vrlo teško raditi, a proces DNK profiliranja može potrajati tjednima ili mjesecima, posebno u užurbanom laboratoriju. Proces također nije potpuno nepogrešiv, jer se uzorci mogu oštetiti ili kontaminirati, što rezultira lažno negativnim ili pozitivnim rezultatima.