DNK računalo je molekularno računalo koje radi biokemijski. On “računa” koristeći enzime koji reagiraju s lancima DNK, uzrokujući lančane reakcije. Lančane reakcije djeluju kao vrsta simultanog računanja ili paralelne obrade, pri čemu se mnoga moguća rješenja zadanog problema mogu predstaviti istovremeno, a jedno od rezultata je ispravno rješenje.
Riječ “računalo” donekle dovodi u zabludu u ovom kontekstu, budući da većina ljudi danas misli o računalu kao stroju koji može generirati obradu teksta, izraditi proračunske tablice, prikazati grafiku, krstariti Internetom i reproducirati MP3 datoteke. Međutim, u svojoj srži, to je skup elektroničkih impulsa koji rade na krugovima na bazi silicija. Elektronička računala pohranjuju informacije u binarnom obliku, zatim ih ponovno sastavljaju i interpretiraju na smislen način. DNK računalo ima istu osnovnu sposobnost pohranjivanja informacija i izračunavanja rješenja, iako se njegova metodologija razlikuje po tome što radi na molekularnim automatizacijama ili unaprijed postavljenim reakcijama. Njegove najveće potencijalne prednosti mogu se nalaziti u različitim područjima od onih u elektroničkim računalima.
Na primjer, DNK računalo je maleno tekuće računalo – DNK u otopini – koje bi moglo raditi takve stvari kao što je praćenje krvi in vitro. Ako se otkrije kemijska neravnoteža, DNK računalo može sintetizirati potrebnu zamjenu i pustiti je u krv kako bi se uspostavila ravnoteža. Također bi mogao eliminirati neželjene kemikalije rastavljajući ih na molekularnoj razini ili nadzirati DNK za anomalije. Ova vrsta znanosti se naziva nanoznanost ili nanotehnologija, a DNK računalo je u biti nanoračunalo.
DNK računalo tek je u ranoj fazi razvoja. Iako rudimentarna nanoračunala izvode izračune, ljudska interakcija je i dalje potrebna kako bi se odvojio točan odgovor oslobađajući DNK računalno rješenje svih lažnih odgovora. To se postiže nizom kemijskih koraka. Međutim, stručnjaci su ohrabreni urođenim sposobnostima DNK računala i vide svijetlu budućnost.
Leonard Adleman, jedan od pionira DNK računala, izvještava da je jedan gram osušene DNK sposoban pohraniti istu količinu informacija koliko može stati na trilijun CD-a. To, zajedno s prednostima paralelne obrade i zanemarivom potrebnom snagom, jamči da će se DNK računalo, ili nanoračunalo, nastaviti usavršavati i usavršavati. Kada molekularna računala postanu stvarnost, manipulacija materijom na razini DNK dovest će do mnogih otkrića u svim područjima znanosti, industrije i medicine.