Sustav naziva domene (DNS) je sustav računala koji sadrži nazive računala ili domena i njihove pridružene adrese internetskog protokola (IP). Razrješavanje DNS-a znači da kada se od računala DNS poslužitelja pita ili upita o imenu računala ili domene, ono odgovara povezanom IP adresom. Proces također radi obrnutim putem. Kada dođe do obrnutog traženja DNS-a, DNS poslužitelju se postavlja upit o IP adresi i on odgovara imenom.
Dva računala ili mrežna uređaja koja su povezana na Internet ili na drugu mrežu temeljenu na internetskom protokolu (IP) moraju koristiti brojeve zvane IP adrese za međusobno komuniciranje. Ljudi bolje pamte imena od brojeva, pa stoga i računala dobivaju imena. Rješavanje DNS-a radi iza kulisa dopuštajući ljudima da koriste imena za pronalaženje mrežnih resursa umjesto da pokušavaju zapamtiti složene IP adrese.
Ako osoba upiše web-adresu u adresnu traku na vrhu svog preglednika i klikne Go, računalo će odmah zatražiti od DNS poslužitelja koji pripada davatelju internetskih usluga (ISP) za IP adresu da kontaktira tu web stranicu. DNS poslužitelj će odgovoriti s IP adresom povezanom s računalom web poslužitelja željene web stranice. Zatim korisničko računalo koristi vraćenu IP adresu za slanje zahtjeva zadane web stranice izravno na web poslužitelj željene web stranice.
U nekim slučajevima proizvođači programiraju web-preglednike da kontaktiraju računalo koje pripada pružatelju pretraživanja, bez obzira što se upiše u adresnu traku. U ovoj se situaciji adresna traka koristi za pretraživanje weba. Računalo će zatim upitati DNS poslužitelj za IP adresu stroju povezanom s pružateljem pretraživanja.
Razrješavanje DNS-a često se koristi s mrežnim alatima, alatima za e-poštu i za internetsku sigurnost. Na primjer, osoba može otvoriti naredbeni redak ili prozor terminala i upisati ping [željena adresa web-mjesta]. Kada korisnik pritisne enter, DNS poslužitelju će biti poslan zahtjev za pretvaranje adrese web stranice u IP adresu. Uslužni program za ping tada će od uređaja s tom IP adresom tražiti da odgovori.
DNS poslužitelji povezani su zajedno u hijerarhiji domena. Ako se od lokalnog DNS poslužitelja postavi upit o imenu ili IP adresi za koju ne zna, DNS poslužitelj će proslijediti zahtjev na DNS poslužitelj više razine. Ovo prosljeđivanje zahtjeva nastavit će se sve dok se ne pronađe ime ili se utvrdi da ime ne postoji.
Bez DNS prosljeđivanja, ljudi bi vrlo teško koristili internet. Hiperveze koriste nazive domena ili web-mjesta za pronalaženje stvari. To pomaže da se osigura da internet ostane jednostavan za korištenje. Da su svi morali koristiti IP adrese umjesto imena, Internet nikada ne bi bio javno prihvaćen i možda bi prestao postojati.