Postoji mnogo različitih vrsta socijalne skrbi, ali svaka je općenito zabrinuta za vladu koja pokušava pružiti potporu svojim građanima. To se može dogoditi putem odredbi socijalne skrbi, socijalne sigurnosti ili financijske pomoći. Kada se smatra da vlada izravno podržava poduzeća, umjesto da dopušta slobodnom tržištu da prouzrokuje propast nekih poduzeća, to se pežorativno opisuje kao korporativna dobrobit. A kada vlada dopusti da njeni programi narastu do točke koju kritičari smatraju pretjeranima, oni mogu odlučiti opisati vladu kao državu blagostanja.
Zaista, svaki program u kojem država daje novac ili usluge građanima koji su u potrebi je program socijalne skrbi. Kao takvi, mnogi programi koje kritičari ne kritiziraju mogli bi, zapravo, spadati u ovu kategoriju, a u tim slučajevima treba se smatrati da pojam prvenstveno znači programe koji premašuju određenu osnovnu razinu. Istodobno, zagovornici većeg blagostanja bi ukazali na teorijske programe koji jednostavno brinu o osnovnim potrebama, te stoga na sličnoj osnovi kao postojeći sustavi socijalne potpore.
Odredba socijalne skrbi, što mnogi ljudi misle kada govore o socijalnoj skrbi, je program koji ima za cilj dati osnovnu razinu prihoda osobama koje mogu biti bez posla, s invaliditetom ili starijim osobama. Ideja je da bez ulaska vlade u pomoć tim skupinama one inače ne bi preživjele, te stoga vlada ima moralnu obvezu podržati ih. Zagovornici također ističu da držanje ljudi na određenoj minimalnoj razini omogućuje im rad, a time u konačnici i financijski pomaže društvu u cjelini.
Ljudi koji su otpušteni, na primjer, mogu imati pravo na socijalnu pomoć dok traže drugi posao. To može doći u obliku izravne financijske pomoći ili u obliku novčanica, kao što su bonovi za hranu, koji se mogu zamijeniti za potrebnu robu. Oni koji imaju invaliditet koji ih sprječava da rade mogu imati pravo na iste vrste programa, iako se ne suočavaju s zahtjevom traženja novog posla.
Mnoge nacije imaju nacionalni zdravstveni sustav, koji djeluje kao masivan oblik socijalne skrbi, dopuštajući osobama svih socioekonomskih skupina pristup medicinskoj pomoći ako im je potrebna. U Sjedinjenim Državama postoje određeni sustavi zdravstvene skrbi koji podržavaju one koji su najugroženiji, posebno djecu, ali ne postoji univerzalni zdravstveni sustav. Jedan univerzalni oblik koji postoji u Sjedinjenim Državama, i postoji već duže vrijeme, je besplatno obrazovanje za sve građane do završetka srednje škole. Vlada u potpunosti pokriva troškove, uključujući slučajeve potrebe za prijevozom i hranom, a ovo je jedan od najmanje spornih oblika socijalne skrbi trenutno u Sjedinjenim Državama.
U Sjedinjenim Državama, socijalna pomoć se također može koristiti u specijaliziranijem kontekstu, posebno za ono što je povijesno poznato kao pomoć obiteljima s ovisnom djecom, a sada je poznato kao privremena pomoć potrebitim obiteljima. Od 1997. godine ovim sustavom upravljaju države, koje koriste novac koji im daje savezna vlada kako im odgovara. Ovaj sustav socijalne skrbi ograničen je na najviše 60 mjeseci tijekom života primatelja i ima zahtjev da primatelj tijekom primanja pomoći mora aktivno tražiti novo zaposlenje.