Dobrotvorna zaklada je vrsta organizacije koju pravni sustavi diljem svijeta definiraju na različite načine. Već 1601. godine dobročinstvo je definirano britanskim pravnim sustavom u Zakonu o dobrotvornoj upotrebi. U tom je dokumentu prvi put razvijen poseban pravni okvir za te organizacije.
Zakon je nastojao dobiti određenu kontrolu nad načinom na koji je trošen novac namijenjen dobrotvornim aktivnostima, kako bi se spriječile “prijevare, kršenje povjerenja i nemar” (iz teksta Zakona o dobrotvornoj upotrebi, Engleska, 1601.). Nakon što su navedene brojne dobrotvorne svrhe, koje su uključivale vjenčanje “Jadnih djevojaka”, pomoć ranjenim vojnicima i materijalnu pomoć siromašnima, dokument je nastavio s dodjelom jurisdikcije lokalnim biskupima nad dobrotvornim organizacijama u njihovim županijama. Tek u 21. stoljeću donesen je novi sveobuhvatan zakon koji je zamijenio Zakon o dobrotvornoj uporabi i njegova naknadna tumačenja u regulaciji aktivnosti dobrotvornih zaklada.
Tipično, dobrotvorne zaklade imaju misiju pomoći siromašnim pojedincima, ili čak državama, na različite načine i situacije. Njihov opseg je širok i obuhvaća sve, od pomoći ljudima koji si ne mogu priuštiti obrazovanje za osiguranje, do osiguravanja hrane i skloništa za beskućnike ili pružanja medicinskog liječenja pacijentima koji pate od određenog stanja.
Zakoni koji reguliraju funkcioniranje dobrotvornih zaklada diljem svijeta obično im osiguravaju fiskalne povlastice i porezna oslobođenja. Dobrotvorne zaklade spadaju u kategoriju neprofitnih organizacija. Suprotno uvriježenom mišljenju, to ne znači da ne žele ostvarivati dobit, već samo da kad god imaju profit, on se mora reinvestirati u projekte zaklade, a ne dijeliti između njenih partnera ili članova.
Iako se koncepti neprofitne organizacije, nevladine organizacije (NVO) i dobrotvorne zaklade često preklapaju, oni nisu isti. Primjerice, zaklada stvorena za podršku djeci oboljeloj od raka u nerazvijenoj zemlji mogla bi biti nevladina udruga, ako država ni na koji način nije uključena u njezino funkcioniranje, a bila bi i neprofitna organizacija. No, neprofitne organizacije i nevladine organizacije moraju ispuniti određene uvjete da bi stekle status zaklade.
Dobrotvorne zaklade često se osnivaju donacijom pojedinca ili grupe pojedinaca. Tada je zadatak članova Zaklade osigurati obnavljanje sredstava putem aktivnosti prikupljanja sredstava, te pratiti da je način na koji se novac Zaklade troši u skladu s njezinom misijom.
Iako su ideje o tome što spada u pravnu kategoriju dobrotvornih zaklada različite u cijelom svijetu, globalizacija pokazuje tendenciju smanjivanja jaza između regionalnih propisa. Internet je također omogućio dobrotvornim zakladama da pronađu suradnike izravno, bez posrednika i uz minimalne troškove oglašavanja. U današnjem svijetu, gotovo svatko s plemenitom svrhom može pokrenuti filantropski projekt i steći privrženost. Ipak, neće svi ovi poduhvati biti pravno priznati kao zaklade, osim ako nisu u skladu s lokalnim propisima.