Dogma je nepokolebljivo uvjerenje da je nešto istina, bez obzira na dokaz. Riječ se često pogrešno koristi kao zamjenjiva s doktrinom, ali doktrina je, prije, tumačenje dogme. Najčešće se pojam primjenjuje na religiju. Primjeri u kršćanstvu uključuju vjeru u Boga i uvjerenje da je Isusovo začeće bilo besprijekorno.
U religijama poput hinduizma, dogme izražavaju osnovno uvjerenje u koncept karme i reinkarnacije. Osoba koja ne vjeruje u te ideje ne bi mogla poljuljati vjeru nekoga tko vjeruje u reinkarnaciju. U biti, dogma proizlazi iz vjere.
Prva dogma, u pogledu religije, je vjera u neku vrstu božanskog bića ili bića. Iako se većina religija odvojila od iskonskih religija, one drže jezgru istine u smislu da ljudi žele pronaći božansko i vjeruju u božansku prisutnost. Vjerovanje u takvu prisutnost ili inteligenciju temelj je većine religija.
Određene druge vrste vjere također se nazivaju dogmama. Na primjer, vjerovati u marksističku filozofiju i istinski da je socijalizam najbolja moguća konstrukcija društva je dogma. Ova vrsta vjerovanja pretpostavlja određene čimbenike, kao što su “radnik je potlačen” i “religija je opijat za ljude”. Kako se te ideje primjenjuju na društvo postalo bi politička doktrina ili tumačenje marksističke dogme.
Gotovo sve filozofske škole imaju niz nedokazanih istina za koje se drže. U ekstremnim primjerima, prema dekonstrukcionističkoj misli, središnja dogma je da većina teksta sadrži višestruka proturječja i značenja. Takvi dokazi koji se nude, doktrina dekonstrukcije, zapravo su argumenti, a ne dokazi.
Dogma se također odnosi na ideje poput besplatnog obrazovanja za sve. Postoji temeljna struktura uvjerenja da je dobro da sva djeca imaju besplatno obrazovanje. To se ne temelji na statistici, već na vjeri da je pristup obrazovanju osnovno pravo i da je dragocjeno za sve.
Međutim, dogma se uglavnom odnosi na temeljne istine koje se temelje na vjeri. Ljudi u judeo/kršćanskim/islamskim religijama ne vjeruju da Bog postoji, oni znaju da on postoji.