Dokazno pravo je skup zakona koji se odnosi na dokaze. Za uspješno vođenje predmeta na sudu, bilo da se radi o suđenju za ubojstvo ili sporu o sporovima male vrijednosti, potrebno je predočiti dokaze koji potkrepljuju ili potkopavaju slučaj, ovisno o tome na kojoj se strani raspravlja. Kao rezultat toga, razvijen je niz zakona koji određuju što se može smatrati dokazom, vrste okolnosti u kojima se dokazi mogu prihvatiti i što ih može učiniti neprihvatljivim.
Pravila o dokazima, kao što su poznata, sud se pridržava kako bi utvrdio može li se nešto uvesti u dokaze ili ne. Pravila o dokazima obično se razlikuju, ovisno o razini suda i prirodi predmeta. Kada predstavnici bilo koje strane u sudskom sporu žele nešto uvesti na sud kao dokaz, moraju dokazati da to potpada pod pravila o dokazima, a druga strana može odlučiti osporiti dokaze.
Četiri su osnovne vrste dokaza: svjedočanstvo, dokumentarni, stvarni i demonstrativni. Svjedočenje je oblik dokaza s kojim su mnogi ljudi najviše upoznati, a uključuje svjedočenje na sudu od nekoga tko ima informacije koje se odnose na slučaj. Dokumentarni dokazi imaju oblik fotografija, videa, pisane dokumentacije ili audiozapisa, koji se uvode kako bi se omogućilo ljudima da ispitaju sadržaj dokumenta. Pravi dokaz je svaki predmet koji se odnosi na kazneno djelo, kao što je oružje ubojstva, dok je dokazni dokaz dokaz koji bi trebao potkrijepiti ili razjasniti činjenične informacije svojim demonstriranjem. Karta mjesta zločina, na primjer, je pokazni dokaz.
Prema zakonu o dokazima, da bi dokazi bili prihvatljivi, moraju biti relevantni, materijalni i kompetentni. Ova pravila osmišljena su da isključe dokaze koji nisu povezani s zločinom, dokaze koji ne doprinose slučaju ili dokaze koji mogu biti nepouzdani. Pravila koja se odnose na svjedočanstvo mogu biti posebno složena, jer se bave pitanjima kao što su dokazi iz druge ruke i posredni dokazi koji ponekad idu na tanku granicu, prema zakonu o dokazima.
Dokazno pravo također je osmišljeno kako bi osiguralo da dokazi koji su kompromitirani budu neprihvatljivi. Neovlašteno mijenjanje dokaza i drugi oblici manipulacije, uključujući nedostatak jasnog lanca čuvanja dokaza, mogu rezultirati izbacivanjem dokaza iz suda. Iz tog razloga, službenici za provedbu zakona moraju biti upoznati s pravom o dokazima kako bi osigurali da pravilno prikupljaju, pohranjuju, rukuju i obrađuju dokaze.