Doksorubicin je kemoterapijski agens koji se koristi u liječenju nekoliko vrsta raka. Osim toga, ovaj lijek je antibiotik, što znači da ga proizvode bakterije i da je sposoban ubiti bakterijske vrste. Doksorubicin se također naziva hidroksidaunorubicin i prodaje se pod markama kao što su Adriamycin® i Rubex®.
Način na koji ovaj lijek djeluje kao sredstvo protiv raka nije dobro shvaćen. Smatra se da bi lijek mogao biti uključen u proces koji se naziva interkalacija deoksiribonukleinske kiseline (DNA). U interkalaciji, ne-DNA molekule postaju umetnute u matricu DNK, uzrokujući malformaciju DNK i, na kraju, smrt stanice. Kao i kod drugih kemoterapijskih sredstava, ovaj lijek može utjecati na sve tipove stanica. Međutim, znatno je snažniji u stanicama koje se brzo dijele, jer one zauzimaju veće količine lijeka.
Primarna upotreba doksorubicina je u kemoterapijskom liječenju nekoliko vrsta raka. Ovaj lijek se najčešće koristi za liječenje Hodgkinovog limfoma, leukemije, multiplog mijeloma, sarkoma mekog tkiva i karcinoma štitnjače, dojke, pluća, želuca, jajnika i mokraćnog mjehura. Lijek se općenito koristi u kombinaciji s barem jednim drugim kemoterapijskim sredstvom, jer je većina tipova kemoterapijskih režima učinkovitija kada se dva ili više kemoterapijskih lijekova koriste zajedno.
Za razliku od mnogih drugih antibiotika, porijeklo ovog antibiotika nije bilo u laboratoriju. Umjesto toga, prekursor ovog lijeka protiv raka otkriven je 1950-ih u uzorcima tla uzetim iz dvorca iz 13. stoljeća koji se nalazi u Andriji u Italiji. Utvrđeno je da uzorci tla sadrže dosad nepoznati soj bakterijske vrste Streptomyces peucetius. Bakterije su proizvele antibiotik koji ima značajno djelovanje protiv raka. Ovaj antibiotik je nazvan daunorubicin.
Kasnije je otkriveno da daunorubicin u rijetkim slučajevima može uzrokovati fatalne srčane probleme. Kako bi riješili ovaj problem, istraživači su mutirali vrstu Streptomyces peucetius tako da je proizvela malo modificirani oblik daunorubicina, koji je nazvan doksorubicin. Ovaj antibiotik je snažnije sredstvo protiv raka od daunorubicina, ali zadržava određenu srčanu toksičnost.
Najčešće nuspojave ovog liječenja raka slične su onima uzrokovanim drugim intravenskim kemoterapijskim agensima. To uključuje mučninu, povraćanje, gubitak kose i smanjenu funkciju imunološkog sustava što dovodi do osjetljivosti na infekcije. Druga moguća nuspojava je razvoj sindroma šaka-stopalo, u kojem se razvijaju lezije na rukama i stopalima, uzrokujući utrnulost, oticanje i bol.
Iako je doksorubicin manje toksičan od daunorubicina, još uvijek postoji značajan rizik od srčanih problema nakon što se postigne određena kumulativna doza. Mogući srčani problemi uključuju oštećenje srca i kongestivno zatajenje srca, od kojih oba mogu uzrokovati smrt. Problemi sa srcem predstavljaju rizik jer kemoterapijski lijek može reagirati sa željezom, a rezultirajuće reaktivne molekule kisika mogu oštetiti srčane stanice.