Dolarska diplomacija uključuje ulaganje u strane nacije kako bi se one stabilizirale. Pojam se često koristi posebno za predstavljanje napora Sjedinjenih Država u vlastitom interesu; u tom smislu riječi, diplomacija je ta koja će koristiti interesima Sjedinjenih Država. Ovaj pristup već dugo vremena prakticiraju brojne nacije, ne samo SAD.
Izraz je populariziran tijekom mandata predsjednika Tafta, koji je posebno koristio dolarsku diplomaciju kako bi “slao dolare umjesto oružja” u područja u kojima su Sjedinjene Države imale interes. Vlada je radila stvari poput stjecanja duga koje drže nesolventne zemlje i ulaganja u infrastrukturu u zemljama koje si to nisu mogle priuštiti. U zamjenu za to, vlada Sjedinjenih Država očekivala je određene ustupke od zemalja kojima je pomagala.
Ponekad je SAD koristio ovaj oblik diplomacije kako bi mogao igrati ulogu u oblikovanju regulatorne politike na način koji bi bio koristan za američke tvrtke. To je uključivalo pritisak na tvrtke da donesu labave zakone za zaštitu radnika, ograničavanje oporezivanja stranih tvrtki i druge aktivnosti. Također se koristio za osiguranje političke moći, kao što je vidljivo kada su Sjedinjene Države zadržale pravo da provjere imenovane na ključne političke pozicije, a ponekad i da ih izravno imenuju.
Korisnici dolarske diplomacije bili su u teškom položaju. Te su nacije trebale financijsku pomoć i imale su koristi od stručnosti, opreme i sredstava koje su američke tvrtke donijele na svoje granice. No, nacije su također bile ljute što im SAD naređuje, te su osjetile unutarnji pritisak kao rezultat kontrole koju je vršila zemlja. Neki građani ovih nacija prosvjedovali su, ponekad nasilno, a povijest ove prakse u područjima poput Latinske Amerike i jugoistočne Azije igrala je ulogu u vojnim sukobima koje su izazvali ogorčeni građani.
Sjedinjene Države su tvrdile da je, iako je politika zasigurno imala učinak otvaranja stranih tržišta i stvaranja povoljne poslovne klime za američke tvrtke, što je pogodovalo Sjedinjenim Državama, bila korisna i za primatelje. To je stvorilo radna mjesta, infrastrukturu i sigurnost za neke nacije, a zapravo, SAD nastavlja ulagati u strane saveznike kako bi im pomogao u oporavku i stabilizaciji nakon vojnih sukoba, gospodarskih padova i političkih previranja. Međutim, danas je fokus manje na vlastitom interesu, a više na pomaganju saveznicima i prijateljima SAD-a da postignu političku, ekonomsku i društvenu neovisnost za stvaranje pozitivnih dugoročnih odnosa.