Netko za koga se kaže da je “na pomoći” je osoba koja je nezaposlena i stoga ima pravo na određene naknade. Ovaj izraz potječe iz Ujedinjenog Kraljevstva, gdje se često koristi posebno za označavanje Jobseeker’s Allowancea, oblika socijalne pomoći koji se nudi nezaposlenim osobama koje traže posao. Također se može općenitije odnositi na dobrotvorne i socijalne programe koje financira država; većina nacija ima neki oblik naknade, iz želje da osiguraju da stanovništvo ostane razumno zdravo i sretno.
Ovaj izraz nastao je u Prvom svjetskom ratu, s prvim pisanim primjerom “dolanca” koji se pojavio 1919. godine. Izraz se odnosi na ideju davanja dobrotvornih sredstava u obliku hrane, deka, zaliha i, naravno, sredstava. Sredstva za donaciju osiguravaju se iz različitih izvora, ovisno o izvoru dobrotvorne organizacije. Dobrotvorne organizacije oslanjaju se na financiranje od strane javnosti i razne potpore, na primjer, dok vlada općenito koristi poreze i druge oblike državnog prihoda za financiranje svojih programa socijalne skrbi, raspodjeljujući sredstva na temelju troškova života i situacije.
Stavovi o dolasku se razlikuju. U nekim se regijama negativno gleda na ljude koji žive od državnog financiranja, čak i ako su prisiljeni samo kratkotrajno posegnuti za novčanom pomoći. U drugim slučajevima, ljudi shvaćaju da su okolnosti ponekad izvan individualne kontrole, prisiljavajući ljude da se u nekim situacijama oslanjaju na pomoć vlade. Na primjer, ljudi mogu iznenada izgubiti posao zbog bankrota poduzeća ili nagle reorganizacije poduzeća, a može im trebati neko vrijeme da pronađu novo zaposlenje, posebno u depresivnoj ekonomiji.
Kako bi se kvalificirali za pomoć, ljudi općenito moraju pokazati da su istinski nezaposleni, a u mnogim područjima od njih se može zahtijevati da pokažu aktivan trud u traženju novog posla. Uobičajeno je da se državne naknade uskraćuju osobama koje su otpuštene zbog nemara ili lošeg učinka na poslu, s tim da su naknade rezervirane za osobe koje su nezaposlene ne svojom krivnjom.
Nakon što netko dobije pomoć, može biti lakše stjecati pravo na druge beneficije, kao što su bonovi za hranu, pomoć za brigu o djeci i tako dalje. U regijama svijeta u kojima nedostaje univerzalna zdravstvena skrb, državni programi zdravstvene skrbi za potrebite mogu biti otvoreni za osobe na pomoći, a socijalni radnici savjetuju ljude o pogodnostima za koje se mogu i trebaju prijaviti.