Dombeya je naziv roda cvjetnica iz obitelji malvaceae. Najčešća vrsta ovog stabla je dombeya wallichii, također poznata kao pinkball, koja može narasti do visine od 20 stopa (6.09 m) i proizvodi blago mirisne, grozdaste, ružičaste cvjetove. Ovaj rod biljaka podrijetlom je s Madagaskara i drugih dijelova Afrike i preferira tople temperature i dobro drenirano tlo za idealne uvjete uzgoja.
Ovaj rod sadrži više od 255 vrsta cvjetnica. Oni su autohtoni na afričkom kontinentu. Mnogi se mogu kupiti bilo gdje u Sjedinjenim Državama i Europi, u vrtnim centrima koji ih uvoze.
Dombeya se pojavljuje kao skupljeni cvjetovi koji rastu iz velikih grmova ili drveća. Oni mogu premašiti 15 stopa (4.57 m) u visinu, ali se mogu orezati u grmlje. Mali cvjetovi nalik na trubu rastu u masama koje vise s grana. Mogu se kretati u boji od nježne, blijedo ružičaste do jarke, žarko ružičaste. Listovi ove biljke su uglavnom veliki i srednje zelene boje.
Ova stabla podsjećaju na zumbule zbog grozdova cvjetova, iako nisu u srodstvu. Zumbuli daju sličan blijedoružičasti cvijet, ali su mnogo manji od onih kod dombeje, a njihovi cvjetovi rastu prema gore, a ne prema dolje, a lišće im je obično puno bljeđe zelene nijanse s vidljivim žilama. Hijacinti se također mogu naći u svijetloplavoj boji, kada se uzgajaju u kiselom tlu, a Dombeya ne može proizvesti takvu nijansu.
Dombeya stabla općenito cvjetaju tijekom ranog proljeća, a cvjetovi ostaju na biljci tijekom proljetne i ljetne sezone. Obrezivanje treba obaviti prije rujna i neće oštetiti biljku. Dombeje preferiraju izravnu sunčevu svjetlost, dobro drenirano tlo i treba ih gnojiti tijekom cijele sezone cvatnje. Ova biljka je donekle otporna na sušu i preferira toplu, blago vruću klimu.
Ova skupina cvjetnica nazvana je po francuskom botaničaru Josephu Dombeyu. Živio je od 1742. do 1794., a slavu je stekao kada su ga zadržale i španjolska i francuska vlada toga vremena kako bi vodio ekspediciju u Južnu Ameriku kako bi dokumentirao i prikupio nove uzorke biljaka. Skandal je nastao kada se dvije zemlje nisu mogle dogovoriti koje uzorke će držati znanstveni laboratoriji koje zemlje, a veliki dio Dombeyeve zbirke je zbog toga nestao. Neki od njegovih primjeraka iz Perua i Čilea su ipak preživjeli i izloženi su u Francuskoj.