Dominantna kultura je kultura koja je najmoćnija, najraširenija ili najutjecajnija unutar društvenog ili političkog entiteta u kojem je prisutno više kultura. Dominacija se može postići na mnogo različitih načina, uključujući ekonomsku moć, silu ili prijetnju silom, ili kroz suptilnije procese dominacije i podređenosti. Kultura koja je dominantna unutar određene geopolitičke regije može se mijenjati tijekom vremena kao odgovor na unutarnje ili vanjske čimbenike, ali je obično vrlo otporna i sposobna se učinkovito reproducirati s generacije na generaciju.
Neka društva se sastoje od uglavnom homogenih kulturnih skupina. U takvim društvima mogu postojati razlike u statusu ili bogatstvu, ali te razlike nisu pojačane kulturnim silama koje održavaju obrasce podjele među generacijama. Plemenska društva, na primjer, sklona su da budu kulturno monolitna.
U nekim slučajevima, jedna kultura postaje dominantna samo zato što je to kultura velike većine ljudi. Ova vrsta dominacije može dovesti do dosta sukoba, jer takve kulture često nastoje asimilirati manje, a manje kulture se bore za opstanak. Duboko problematični odnosi između baskijskih i španjolskih domoljuba ilustriraju ovaj proces.
Ekonomska moć često određuje koja je kultura dominantna u određenoj regiji. S jedne strane, bogati imaju veliku moć u većini društava, a njihove kulturne vrijednosti podupiru se tim bogatstvom i moći. Pogledi milijardera, ljubitelja opere, imaju veću težinu od onih iskrenog i darovitog, ali očajno siromašnog, punk glazbenika.
Jedna škola mišljenja, koju zastupa francuski sociolog Pierre Bourdieu, tvrdi da ova dominacija elitne kulture obično postaje dublje ukorijenjena nego što bi jednostavne financije mogle objasniti. On tvrdi da elitna kultura postupno počinje biti viđena kao superiorna i od strane elite i od običnih ljudi. Oni rođeni u eliti, stoga, lakše ostaju bogati i moćni, jer imaju urođeno razumijevanje kulturnih praksi koje svi u društvu povezuju s bogatstvom i moćnošću.
Moderna društva su vrlo komplicirana i često proizvode buntovne kulture koje se bune protiv dominantne. Subkulture, poput onih koje zagovaraju punkeri ili hipiji, pokušavaju osporiti etablirano društvo. Sociolozi se uglavnom slažu da su ti izazovi obično osuđeni na propast, iako u nekim slučajevima supkulture same sebi stvaraju niše. U drugim slučajevima, dominantna kultura apsorbira neke od njihovih navika ili ideja, ali rijetko se subkulture pomaknu prema gore kako bi postale dominantne u društvu.