Što je dominantni diskurs?

Dominantni diskurs je način govora ili ponašanja o bilo kojoj temi – to je jezik i radnje koje se najčešće pojavljuju u danom društvu. Ova ponašanja i obrasci govora i pisanja odražavaju ideologije onih koji imaju najveću moć u društvu.
Glavni teoretičari poput Michela Foucaulta i Stuarta Halla podržavali su ovaj koncept. Tvrdili su da relativno malo ljudi u društvu ima autoritet. Oni koji imaju moć izravno ili neizravno potvrđuju svoju moć na druge unutar društva, prisiljavajući tako te članove društva da usvoje postupke i jezik onih koji su na vlasti. U tom procesu istaknuta ponašanja i ideologije na kraju postaju društvena norma.

Problem s dominantnim diskursom je taj što može postati toliko ukorijenjen u društvu da malo ljudi dovodi u pitanje normu. Bez ovih izazova, malo novih ideja ulazi u mainstream. Društvo stoga može stagnirati i ne napredovati. Čak i kada ljudi žele osporiti dominantnu paradigmu, možda neće uspjeti ako nemaju moć da svoju poruku ili ponašanje dovedu dovoljno daleko u oči javnosti. Ljudi koji žele promijeniti društvo možda će morati raditi na izgradnji ugleda prije nego što veliki broj društva slijedi njihov primjer.

Dva primjera velikih sukoba povezanih s izazovima diskursa su Pokret za građanska prava i Holokaust. U oba ova slučaja dominantna paradigma uključivala je diskriminaciju određene skupine ljudi. Oni na vlasti u oba ova razdoblja koristili su otvorenu propagandu, kao i taktiku zastrašivanja, kako bi potvrdili i održali dominaciju kroz opću populaciju. Općenitiji primjer sukoba vezanog uz dominantni diskurs je rat bilo koje vrste, iako sukobi ne eskaliraju uvijek do točke fizičkog nasilja.

Iako najjasniji primjeri vjerojatno potječu iz povezanih sukoba, društvene norme mogu biti pozitivne za društvo na nekim razinama. Jedna od prednosti dominantnog diskursa je da pruža jednu ili više točaka zajedništva među članovima društva. To može pomoći članovima društva da razviju osjećaj normalnosti, jer imaju određenu predvidljivost u pogledu onoga što bi trebali učiniti i reći u različitim situacijama. Također pruža ljudima osjećaj pripadnosti, jer su u stanju vidjeti da se drugi ponašaju ili govore na isti način.

Dominantni diskurs je promjenjiv, što znači da diskursi o različitim temama ne dolaze uvijek od istog pojedinca ili grupe. Na primjer, crkva može osigurati standard za molitvu ili pripremu sprovoda, dok zdravstvena organizacija može osigurati standarde za njegu pacijenata i interakciju. To znači da promjene jedne dominantne ideologije ne utječu uvijek izravno na druge diskurse. Zapravo, članovi društva mogu ostati u neznanju o nekim dominantnim diskursima osim ako su na neki način izravno povezani s određenim skupinama, kao što je šira javnost relativno nepoznata značenju mnogih medicinskih i pravnih pojmova.