Dostupnost podataka obično se odnosi na to koliko su dostupni podaci kada su pohranjeni u nekom obliku, obično u odnosu na udaljenu pohranu podataka putem mreže ili vanjskog medija za pohranu. Ovaj se izraz često koristi za označavanje nekoliko različitih koncepata, prvenstveno koliko su podaci pouzdani s obzirom na ljude koji im pokušavaju pristupiti, u smislu “vremenskog rada” i koliko brzo netko može pristupiti podacima. Postoji niz različitih načina na koje se podaci održavaju dostupnima, uključujući mrežu prostora za pohranu (SAN) i mrežnu pohranu (NAS). Dostupnost podataka često je od iznimne važnosti za korisnike računala, posebno tvrtke, i glavna je prodajna točka za tvrtke za izradu sigurnosnih kopija vanjskih podataka.
Ponekad se naziva dostupnost podataka, dostupnost podataka općenito se smatra oznakom pouzdanosti za tvrtke koje pružaju rješenja za pohranu podataka drugim tvrtkama i korisnicima računala. Zbog sklonosti da se računalni sustavi, kao što su unutarnji i vanjski tvrdi diskovi, ruše ili oštećuju zbog grešaka u podacima, mnogi korisnici računala radije stvaraju sigurnosnu kopiju važnih podataka na drugim vanjskim sustavima. Ovi drugi sustavi mogu uključivati širok raspon značajki i opcija, ali dostupnost podataka kroz ove sustave često je primarni fokus i za korisnike i za one koji koriste takve usluge.
Među brojnim načinima proizvodnje vanjskih sustava za pohranu podataka s pouzdanom dostupnošću podataka, dvije određene metode postale su sve popularnije. SAN sustav koristi mrežu vanjskih sustava koji su međusobno povezani kako bi pohranili podatke i osigurali da podaci ostanu dostupni što je više moguće. NAS sustavi se, s druge strane, obično povezuju s vanjskim uređajem za pohranu putem mreže, a iako su sustavi donekle slični, rezultati se postižu različitim metodama. U oba tipa sustava, međutim, cilj maksimalne dostupnosti podataka se traži kroz pouzdan hardver i redundantnost sustava.
Hardver koji se koristi u vanjskom sustavu za pohranu podataka obično mora biti što pouzdaniji i ne pokazivati padove ili oštećene sektore kad god je to moguće. Redundancija može ublažiti opterećenje ovih sustava kroz nekoliko različitih metoda. Posjedovanje više sustava s istim podacima može omogućiti korištenje nekoliko sustava odjednom za pristup podacima za više korisnika, ublažavajući opterećenje bilo kojeg pojedinačnog sustava, što također može osigurati veće brzine prijenosa podataka. Ova vrsta redundantnosti također osigurava dostupnost podataka u slučaju katastrofalnog gubitka bilo kojeg sustava, čineći ove vrste sustava pouzdanijima u slučaju velike opasnosti.