Dvosmislenost je riječ ili izraz koji ima dvojako značenje, od kojih je jedno često seksualne prirode. Kad netko u naizgled nevinu rečenicu ugradi dvosmislenu rečenicu, za njega ili za nju se kaže da “stvara dvostruki smisao”. Takve su šale dio ljudskog postojanja vjerojatno gotovo koliko i jezik, i još ne pokazuju znakove izumiranja. Također je moguće napraviti šalu o nesreći, s obzirom na široku paletu eufemizama i žargonskih izraza na mnogim jezicima za seksualnu aktivnost.
Budući da dvosmislenost nije eksplicitno ili očito seksualna, takve se šale često pojavljuju u zabavi koja je u teoriji primjerena djeci, poput komedije situacija na televiziji. Mlađi gledatelji ove emisije mogu smatrati zabavnim ili smiješnim, ali obično ne iz istih razloga kao odrasli. Dvoslojne riječi također mogu potencijalno koristiti u pristojnom razgovoru od strane šaljivdžija, koji se mogu braniti tvrdnjom da je izjava bila čisto nevina, implicirajući da je seksualno tumačenje rezultat prljavog uma.
Riječ “entendre” posuđena je iz francuskog, gdje znači “tumačenje ili značenje”. Sami Francuzi će vjerojatnije koristiti sens, za “smisao” kada raspravljaju o onome što govornici engleskog nazivaju dvostrukim značenjem. U svakom slučaju, dvosmisleni su među većom obitelji igranja riječi poznatih kao igra riječi, a mnogi ljudi koji se ponose time što su bolno šaljivi u svom repertoaru imaju niz dvosmjernih riječi.
Razumijevanje dvosmislenosti sugerira određeno poznavanje predmeta; za ljude koji ne razumiju šalu, može biti zbunjujuće kada se slušatelji smiju naizgled bezazlenoj izjavi. Naravno, moguće je smisliti dvosmislene pojmove koji nisu povezani sa seksualnošću, poput “lov na najbolju divljač”, koji bi se mogao odnositi na divljač u smislu divljači ili divljač u smislu aktivnosti. Međutim, većina trajnih dvojnika seksualne je prirode.
Za studente povijesti riječi, praćenje dvosmjernih riječi može biti prilično zabavno. Shakespeare je, na primjer, u svojim dramama koristio obilje dvosmislenosti, u skladu sa sklonošću lojalnom materijalu među elizabetancima. Ove igre riječima mogu se pojaviti na nekim iznenađujućim mjestima; Biblija, na primjer, spominje Petra kao “stijenu na kojoj crkva stoji”, upućujući na grčku riječ za “stijenu”, petras.