Dresslerov sindrom je upalno stanje koje može negativno utjecati na fiziologiju srčanog mišića. Nazvan po kardiologu Williamu Dressleru koji je prvi opisao ovo stanje 1950-ih, Dresslerov sindrom je oblik perikarditisa koji može postati kroničan. Smatra se da je stanje rezultat hiperaktivnog imunološkog odgovora tijela na ozljedu ili bolest koja utječe na srce. Liječenje Dresslerovog sindroma usredotočeno je na liječenje simptoma i može uključivati upotrebu protuupalnih lijekova.
Ozljeda srčanog mišića općenito će potaknuti proizvodnju antitijela u nastojanju da se poprave eventualno nastalo fizičko oštećenje. Kada se proizvodnja antitijela nastavi nepotrebno, može upaliti osjetljivo membransko tkivo koje okružuje srce, poznato kao perikard. Upala perikarda često se javlja kao posljedica trajnih, fizičkih oštećenja koja potječu od traume srčanog mišića, kao što je ono što se može dogoditi tijekom srčanog udara. Također poznat kao sindrom nakon infarkta miokarda, Dresslerov sindrom može uzrokovati nakupljanje tekućine unutar perikarda, poznato kao perikardni izljev, narušavajući funkciju srca.
Sindrom nakon infarkta miokarda općenito se otkriva dijagnostičkim testovima osmišljenim za procjenu stanja i funkcionalnosti srčanog mišića. Ako se sumnja na perikardni izljev u vezi s Dresslerovim sindromom, slikovni testovi, kao što su ehokardiogram i RTG prsnog koša, mogu se koristiti za procjenu nakupljanja tekućine oko srčanog mišića. Dodatna laboratorijska ispitivanja, uključujući krvnu ploču, mogu se provesti kako bi se provjerili biljezi koji ukazuju na upalu, kao što je visok broj bijelih krvnih stanica (WBC).
Osobe s Dresslerovim sindromom općenito će razviti znakove i simptome koji mogu oponašati one povezane sa srčanim udarom. Upala perikarda može izazvati intenzivnu bol u prsima koja može biti popraćena kratkim dahom. Neki ljudi mogu osjetiti izraženi umor ili malaksalost koji se mogu, ali ne moraju manifestirati s povišenom temperaturom. Ako se dopusti da perikardni izljev napreduje, pojedinci mogu razviti bljedilo, lupanje srca ili nesvjestice.
Ako se zanemari simptomi Dresslerovog sindroma, mogu nastati ozbiljne komplikacije. Povećano nakupljanje tekućine unutar perikarda može narušiti rad srca. Kronična upala perikarda također može uzrokovati trajno oštećenje perikarda, kao što su ožiljci, koji mogu inhibirati cirkulaciju i sposobnost srca da se pravilno savija i pumpa. Oni s oštećenom kardiovaskularnom funkcijom također mogu biti izloženi riziku od razvoja sekundarnih stanja kao što su upala pluća ili pleuritis.
U većini slučajeva, nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) bez recepta (OTC) mogu se koristiti za ublažavanje blage nelagode. Umjereni slučajevi Dresslerovog sindroma mogu zahtijevati primjenu protuupalnih lijekova kako bi se ublažila iritacija perikarda. Također se mogu davati dodatni lijekovi za suzbijanje imunološkog odgovora tijela na postojeću upalu. Prekomjerno nakupljanje tekućine ili perikardijalni ožiljci mogu zahtijevati postavljanje kirurškog katetera kako bi se ublažio pritisak ili uklanjanje perikarda.