Državna potpora je širok pojam koji obuhvaća niz različitih vrsta državnog financiranja. Budući da su Sjedinjene Države postavljene kao republika, državna pomoć u SAD-u odnosi se na novac koji pojedine države troše na određene svrhe, ali se ponekad pogrešno naziva potrošnjom savezne vlade. U drugim zemljama, posebice onima koje nisu uspostavljene kao republike s neovisnim državama, državna potpora može se odnositi i na pomoć koju daje središnja vlada zemlje. U tom se svojstvu koristi izraz država jer se zemlja naziva i nacionalna država.
Iako zemlje u Europi nisu rođene kao republike, stvaranje Europske unije spojilo je europske zemlje u kvazi-republiku. Iako svaka država pruža vlastitu nacionalnu sigurnost i pomoć, Europska unija ima posebna pravila u vezi s pomoći. Zabranjena je svaka državna potpora koja koči tržišno natjecanje, osim u slučaju postizanja zajedničkih ciljeva ili ispravljanja tržišnih nedostataka.
Različite vrste pomoći razlikuju se ovisno o državi na koju se upućuje. Mnoge države u SAD-u nude financijsku pomoć, koja se također naziva državno financirana obrazovna potpora, za studente koji pohađaju fakultete ili postdiplomske škole. Državne financijske potpore uglavnom ovise o potrebama učenika i zahtijevaju da student i studentova obitelj imaju prebivalište u državi najmanje godinu dana prije ulaska u obrazovni program. Osim toga, neke države imaju programe obrazovne pomoći temeljene na akademskom uspjehu. Učenik mora održavati minimalni prosjek ocjena ili neće imati pravo na primanje pomoći.
Druga uobičajena vrsta državne potpore je novac koji se koristi za transportne proizvode. U SAD-u su gradovi i županije odgovorni za izgradnju i održavanje većine cesta. Državne potpore za prijevoz, koje se dodjeljuju općinama i županijama, uključene su u godišnji proračun mnogih država. Novac, kojim se nadopunjuje ono što županije i gradovi imaju u proračunu, koristi se za izgradnju, dogradnju i održavanje mostova i cesta.
Državno financiranje javnih škola također je uobičajena vrsta državne pomoći. Iako pojedini školski okrugi donose svoja vlastita pravila i financiraju se porezima na imovinu, mnogi školski okrugi ovise o određenom iznosu pomoći od svoje države kako bi poslovali iznad golog minimuma. Programi za specijalno obrazovanje, dvojezično obrazovanje i posebne umjetnosti primjer su vrsta programa koje može financirati država.