Državni porez na nezaposlenost poslodavci plaćaju državnoj vladi kako bi financirali fondove za naknadu za nezaposlene. Državne vlade plaćaju nezaposlenim radnicima subvenciju za život pod uvjetom da okolnosti njihovog gubitka posla ispunjavaju određene kriterije. Sredstva za te isplate potječu od državnog poreza na nezaposlenost koji naplaćuje vlada, a plaćaju poslodavci.
Svaka država u SAD-u ima odjel ili agenciju odgovornu za prikupljanje poreza kao što je državni porez na nezaposlenost, slično ulozi Internal Revenue Service za američku vladu. Poslodavci moraju periodično plaćati državni porez na nezaposlenost na temelju unaprijed određenog postotka bruto plaće tvrtke do određenog praga po zaposleniku. Na primjer, tvrtka s državnom stopom poreza na nezaposlenost od 1.5% mogla bi platiti taj porez na prvih 10,000 američkih dolara (USD) plaće isplaćenih određenom zaposleniku. Nakon tog praga ne plaća se državni porez na nezaposlenost. Stope i pragovi razlikuju se ovisno o državi i tvrtki.
Ako je zaposlenik otpušten ili otpušten iz nepravednih razloga, on ili ona može podnijeti zahtjev državnoj vladi za naknadu za nezaposlene. Nakon što se slučaj pregleda i odobri, to bi rezultiralo provjerom subvencije ili debitnom karticom za iznos jednak određenom postotku plaće zarađene na prethodnom radnom mjestu. Ako je zaposlenik otpušten bez razloga ili odluči dati otkaz, država može odlučiti uskratiti naknadu za nezaposlenost za tu osobu.
Državnu stopu poreza na nezaposlenost država može prilagoditi u bilo kojem trenutku i obično se odvija retroaktivno. Na primjer, ako državna vlada ima višak potraživanja za nezaposlene i nema dovoljno sredstava da ih isplati, mogla bi povećati državni porez na nezaposlenost za jednu četvrtinu. Poslodavci moraju prilagoditi svoje module obračuna plaća kako bi uračunali svaku promjenu.
Država pojedincu ne isplaćuje naknadu za nezaposlene na neodređeno vrijeme. Odredbu o duljini vremena u kojem će vlada plaćati naknade obično utvrđuje savezna vlada. Duljina vremena u kojem osoba može dobiti naknadu za nezaposlenost može biti kontroverzna. Neki smatraju da naknada za nezaposlenost smanjuje poticaj koji potencijalni zaposlenik mora tražiti da traži posao.
Obično će se primatelju naknade za nezaposlenost dodijeliti anketar koji će pratiti zaposlenika kako bi osigurao da zaposlenik aktivno traži posao. Primatelj mora ispitaniku dokazati da je podnosio životopis ili prijave i odlazio na razgovore kada je to moguće. Neke agencije za nezaposlene mogu pomoći tražitelju posla u potrazi za poslom.