Državni terorizam je oblik terorizma koji počini vlada nacionalne države. Ovaj je izraz izazvao određene kontroverze, jer može uključivati nejasne definicije i nesavršene razlike između legitimne uporabe nasilja i zastrašivanja i nelegitimne uporabe takvih taktika. Neke su nacije poput Irana i Pakistana rutinski izdvajane kao terorističke države, ali je oznaka primijenjena na niz drugih vlada, uključujući nacije poput Sjedinjenih Država i Velike Britanije.
Terorizam uključuje korištenje nasilja, prisile i prijetnje za stvaranje nestabilnosti. Nestabilnost zauzvrat može dovesti do društvenog kaosa, pada morala i kolapsa vlade ili društvene skupine. Kada ga počine pojedini akteri, terorizam je obično lako definirati: bombaš samoubojica koji uništi školu da bi dao političku izjavu, na primjer, je terorist. Međutim, kada se raspravlja o nacionalnim državama, stvari postaju malo složenije.
Kada nacija podriva legitimnu vladu druge zemlje, to se često tretira kao terorizam. Ako, na primjer, zemlja A pošalje tajne trupe u zemlju B kako bi destabilizirala njezinu vladu, to bi se moglo smatrati državnim terorizmom i razlikovati od legitimnog čina rata. Surogat terorizam, u kojem jedna nacija podržava terorističke aktivnosti druge, ili doprinosi potpori teroristima aktivnim u drugoj zemlji, drugi je oblik terorizma. To se ponekad naziva “terorizmom koji sponzorira država”, jer uključena nacionalna država zauzima pristup bez ruku, a i dalje podržava terorizam.
Jedna od najpoznatijih incidenata državnog terorizma, Vladavina terora u Francuskoj u 18. stoljeću, uključivala je korištenje terorističke taktike od strane jedne nacije protiv vlastitih građana. Francuska vlada, boreći se za legitimitet u kaotičnoj naciji, pokušala je drakonskom i nasilnom politikom zadržati stanovništvo podređenim. Mnogi diktatori koriste slične taktike kako bi svoje građane držali pod kontrolom i spriječili prosvjede, iako se te aktivnosti ne mogu uvijek smatrati terorizmom.
Kritičari nacija koje se teže uključiti u međunarodnu politiku ponekad optužuju te nacije za državni terorizam. Zemlje koje koriste terorističku taktiku kako bi se obranile ili stekle političko uporište također mogu naći optužbe za državni terorizam, iako optužbe mogu biti teške i izbirljive za dokazati. Budući da ne postoji jasna međunarodnopravna definicija, također je teško uključiti Ujedinjene narode u sumnjive slučajeve.
Iako je teško odrediti što je državni terorizam, mnogi se ljudi slažu da on vodi do nestabilnosti u cijelom svijetu, te da je stoga pitanje kojim se treba pozabaviti međunarodna zajednica.