Državni zločin je djelo koje je počinila vlada, tj. država ili vladina agencija, a koje je protivno zakonima te vlade, međunarodnom pravu ili ljudskim pravima kako su definirani Ujedinjenim narodima (UN) ili drugim priznatim kodeksima ponašanja. Djela se također može smatrati državnim zločinom ako nanosi štetu građanima dotične države ili građanima druge države. Utvrđivanje uklapa li se nešto u ovu kategoriju ili ne može biti teško jer različite vlade, posebno autoritarne, imaju sposobnost donositi zakone koji odgovaraju svojim potrebama. Djela državnog terorizma, genocida i ratnih zločina smatraju se nekima od zločina koje je najlakše dešifrirati; ekološke i financijske zločine može biti znatno teže odrediti.
Svaka vlada ima svoj skup zakona koje se od građana očekuje da slijede; ako to ne učinite, to može rezultirati novčanim kaznama, kaznom zatvora i, u nekim zemljama, smrću. Državni odjeli i organizacije uspostavljeni su kako bi se osiguralo da građani poštuju ove zakone. U mnogim slučajevima, međutim, ne postoji nadzorna agencija koja bi osigurala da sama vlada slijedi svoja vlastita pravila. Kada se to ne dogodi, djelo se općenito smatra državnim zločinom. Ovu vrstu državnog kriminala obično otkrivaju mediji ili privatne istrage; u državama u kojima je samo govorenje protiv vlasti na vlasti nezakonito, ti zločini često ostaju neprimijećeni. U zemljama u kojima to nije slučaj, prikrivanje nezakonitih radnji od strane vlasti može se smatrati samim zločinom.
Kada vlada prekrši međunarodni zakon, statute koji reguliraju kako različite zemlje međusobno djeluju, to se smatra državnim zločinom. Djela terorizma i ratni zločini pod pokroviteljstvom države općenito se uklapaju u ovu kategoriju. Iako UN igra značajnu ulogu u osiguravanju poštivanja ovih zakona, osiguravanje da svaka zemlja na svijetu to čini može biti nevjerojatno teško.
Opća deklaracija o ljudskim pravima, kako je definirao UN 1948. godine, sadrži 30 članaka koji detaljno opisuju prava s kojima se svaka osoba na svijetu rađa. Kada vlada svojim građanima ne priušti ta osnovna prava, to se smatra državnim zločinom. Genocid, definiran kao planirano ubijanje određene etničke, rasne, vjerske ili kulturne skupine, kao i ropstvo, mučenje i samovoljno zatvaranje neki su od najznačajnijih zločina koje je počinila vlada protiv vlastitog naroda. Osim ovih ljudskih prava, državnim se zločinom može smatrati svako djelo koje počini država koje šteti svojim građanima ili građanima drugih zemalja; to može uključivati fizičku i financijsku štetu, kao i štetu po zdravlje građana.
Kao i kod svakog zločina, ono što se smatra državnim zločinom često je prepušteno prosudbi međunarodnih organizacija i međunarodnih normi. Ako većina svjetske zajednice smatra da je čin vlade namjerno štetan za njezin narod, mogao bi se klasificirati kao državni zločin, čak i ako taj čin nije nužno u suprotnosti sa zakonima te vlade, međunarodnim pravom ili ljudskim pravima. Kako svijet napreduje i tehnologija omogućuje bližu komunikaciju među zemljama, definicija državnog zločina se razvija; odlučivanje tko točno ima ovlasti za donošenje ove odluke izvor je beskrajne rasprave i pitanja.