Nitko se ne može prijaviti za državno mjesto, niti je ono samo po sebi izborna dužnost. Pitanje “Što je državnik?” raspravlja se još od Platonovih dana, koji je napisao dugu dramu pod nazivom “Državnik” (u kojoj je jedan od protagonista bio Sokrat), ali nije uspio zakucati taj pojam.
Povjesničar Charles A. Beard, pišući za American Mercury, zabilježio je: “Državnik je onaj koji predviđa dugu budućnost, predviđa mjesto svoje klase i nacije u njoj, inteligentno radi na pripremi svojih sunarodnjaka za njihovu sudbinu, kombinira hrabrost s diskrecijom , riskira, bude oprezan kada je to potrebno i odlazi s pozornice s razumnim stupnjem respektabilnosti.”
Predsjednik Harry Truman, svojom suhoparnom misouriskom duhovitošću, definirao je državnika kao “političara koji je mrtav 15 godina”. Doista, većina državnika povezana je s vladom u nekom obliku, iako ne uvijek kao izabrani dužnosnik. Neki su imenovani, poput američkog državnog tajnika, nekolicina je privatnih građana.
Djela i postignuća važni su u postizanju državničke sposobnosti, ali stil također dolazi u mješavinu. Tako Franklina D. Roosevelta gotovo svi vide kao državnika, dok Harryja Trumana ne; isto s Johnom F. Kennedyjem i Richardom Nixonom.
Ipak, kako je Beard istaknuo: “Ista osoba koja je za jedan dio javnosti državnik je za drugi demagog i šarlatan.” Otuda i Trumanov period čekanja. Često je potrebno vrijeme da se pojavi državnički duh.
Rizikujući da ćemo uspjeti tamo gdje Platon i drugi nisu uspjeli, evo kratkog popisa onoga što se čini kao državničkih kvaliteta.
1. Državnik je općenito iznad stranačke politike.
2. Državnik ima dugotrajan pogled na stvari i pokušava razmotriti što je najbolje ne samo za njegovu naciju ili skupinu, već i za svakoga koga se tiče.
3. Državnik posjeduje moć uvjeravanja, ne samo prema drugim nacionalnim i međunarodnim vođama, već i prema vlastitom biračkom tijelu. Platon je o svojoj sposobnosti govorio kao o “pastirstvu”.
4. Državnik može biti čvrst kada je potrebno, ali nikada ne gubi živce ili perspektivu.
5. Stvari koje državnik postigne često završe ne samo u novinama, već i u povijesnim knjigama.