Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, peto izdanje, također poznat kao DSM-V, DSM V ili DSM-5, detaljan je popis klasifikacija mentalnih poremećaja planiranih za objavljivanje 2013. U Sjedinjenim Državama, DSM široko se smatra biblijom psihijatrije, pružajući potpuni popis svih mentalnih poremećaja priznatih u Sjedinjenim Državama. Izvan SAD-a, liječnici diljem svijeta oslanjaju se na DSM u procjeni pacijenata i dijagnozi.
Prvo izdanje DSM-a objavljeno je 1952. godine. Od tada je prošlo kroz brojne revizije kako bi odrazio niz promjena. Stanja kao što je homoseksualnost, na primjer, nekoć su bila navedena u DSM-u, a sada nisu jer se više ne prepoznaju kao mentalne patologije. Novija izdanja uvela su nove koncepte u psihijatriju, pojednostavnila dijagnostički proces i pružila detaljnije informacije o mentalnim poremećajima.
Revizije DSM V počele su 1999. Američka psihijatrijska udruga (APA) radila je s Nacionalnim institutima za mentalno zdravlje (NIHM), Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) i Svjetskom psihijatrijskom udrugom (WPA) kako bi razvila niz odbora koji bi rad na predloženim dopunama i izmjenama za peto izdanje DSM-a. Početkom 2010. godine, brojni nacrti DSM V objavljeni su javnosti na komentare, što je izazvalo veliku raspravu i debatu.
Unutar DSM V, kao iu drugim izdanjima ovog poznatog priručnika, mentalna stanja podijeljena su u pet “osi” koje su široke kategorije. Osovina III, na primjer, pokriva “akutna medicinska stanja i tjelesne poremećaje” kao što su traume glave. Unutar svake osi postoji detaljna raščlamba. Za dijagnozu, pacijenti moraju pokazivati simptome koji se mogu nalaziti unutar određenog podskupa osi.
Cilj DSM V je pomoći stručnjacima za mentalno zdravlje s klasifikacijama stanja koje njihovi pacijenti mogu imati. Ovo izdanje prepoznaje da ponekad pacijenti mogu imati simptome koji se preklapaju, što je prethodno otežavalo neke dijagnoze. S dijagnozom u ruci, liječnik može početi istraživati mogućnosti liječenja s pacijentom. Osim toga, postavljanje dijagnoze može biti važno za primanje naknada kao što su invalidnine ili zdravstveno osiguranje, pri čemu mnoge agencije i tvrtke uskraćuju naknade osim ako pacijent ima dijagnozu s prihvaćenim DSM kodom.
Pacijenti trebaju imati na umu da iako je DSM moguće gledati kao laik, evaluacija pacijenata zahtijeva iskustvo u području mentalnog zdravlja. Pacijenti se mogu sastati s psihologom ili psihijatrom u brojnim prilikama prije nego što se može utvrditi odgovarajuća dijagnoza, a jednostavno izgleda da imaju simptome koji odgovaraju onima u DSM-u ne mora nužno značiti da netko ima određeno mentalno stanje.