Dub poezija je specifična vrsta poezije ili stiha gdje ugrađeni ritam doprinosi privlačnosti izvedbe ili čitanja. Ova vrsta poezije najčešće se povezuje s vrstama reggae glazbe kao što je dancehall, ali posebno s “dub glazbom”, koja je malo drugačija od dancehall varijante. Mnogo se puta dub poezija može prilagoditi da se izvodi uz glazbu, koja je obično reggae ili nešto sličnog ritma.
Po svom sadržaju dub poezija se izdvaja od ostalih vrsta izvedbene umjetnosti. Ova vrsta izgovorene riječi najčešće se fokusira na pitanja socijalne pravde ili druga politička pitanja. Također može uključivati mnoge elemente i reference na rastafarijanstvo, lokalnu religiju, kao što je slučaj u općem reggae žanru.
Mnogi pripisuju podrijetlo poezije dub stila Jamajci, a za umjetničku formu se kaže da ima zapadnoindijsko podrijetlo. Njegova bliska povezanost s reggaeom na neki način otkriva ovo porijeklo. Međunarodna publika mogla bi ovu vrstu poezije pobrkati s reggaeom, posebno kada se doda glazba koja podržava album izgovorenih riječi.
Bitan element dub poezije je ritam, koji se piše i izgovara kao “riddim” unutar industrije koja je povezana s ovom vrstom poezije i glazbe. Kulturološki znanstvenici istražuju načine na koje se ritam povezuje s izgovorenom riječju dok promatraju kako poezija i glazba dub stila utječu na širi žanr. Istraživači također mogu suprotstaviti dub poeziju s drugim dijelovima reggae žanra kako bi razumjeli njegovu posebnu privlačnost.
Neki povjesničari kulture povezuju dub poeziju s određenim izvođačima, kao što je Oku Onuara, istaknuti pjesnik iz 1970-ih. Drugi ga šire identificiraju kao poeziju koja ima urođeni ritam, koja se može govoriti u ritmu bez prateće glazbe i za koju se može shvatiti da je pod utjecajem reggaea. Osim što je područje određene škole pjesnika, poezija dub stila također se uobičajeno shvaća kao povezana s deejayima ili disk džokejima.
U ispitivanju uloge dub poezije, neki od izvođača koji je koriste opisali su je kao ograničenu privlačnost ili vremenski okvir. Govoreći o ograničenjima ove specifične vrste stiha, izvođači su istaknuli da sposobnost fiksiranja izgovorene riječi u apstraktnijim mjerama može imati značajne prednosti. Iz ovog i drugih razloga ovakva poezija danas možda nije toliko popularna kao nekad.