Dublinska jezgra su metapodaci — podaci koji pružaju informacije o drugim podacima, poput onih koji se nalaze u bibliotečkoj bazi podataka — standard koji pomaže u opisivanju umreženih resursa. To je osnovni skup elemenata s dvije razine. Jednostavna je osnovna razina; ima petnaest elemenata koji se koriste za katalogiziranje i opisivanje izvora. Kvalificirana razina ima manje elemenata i služi za pročišćavanje unosa tako da ga je lakše pronaći i razumjeti. Dublinski temeljni elementi koriste se na mjestima kao što su knjižnice i muzeji te u područjima uključujući kodiranje teksta i informatiku za organiziranje i pomoć u otkrivanju informacija. Najčešće se nalaze u znanstvenim sredinama.
Jednostavna temeljna razina sastoji se od 15 standardnih tekstualnih polja koja se koriste za opisivanje izvora. Polja sadrže osnovne informacije kao što su naslov, predmet, ime autora i opis. Ova polja također zadiru u detalje uključujući prava, izvor i format.
Razina kvalificirane jezgre dodaje dimenziju i fleksibilnost jednostavnoj razini Dublinske jezgre. Ova razina može pomoći da se skup elemenata učini konkretnijim i detaljnijim. Kvalificirana razina može uključivati informacije uključujući nositelja prava, porijeklo i publiku. Obično se promatra kao poboljšanje standardnih 15 polja, a ne kao osnovni element.
Četiri primarna cilja Dublinske jezgre svi se usredotočuju na stvaranje široko shvaćenih, jednostavnih sustava za organizaciju i opisivanje resursa. Jedan važan cilj je da setove elemenata bude lako kreirati i održavati, s jednostavnim, učinkovitim dizajnom. Također je važno da terminologija koja se koristi u elementima bude što univerzalnija shvaćena među nacijama i različitim profesijama. Drugi cilj je povećati međunarodnu uključenost u jezgru Dublina stvaranjem na što je moguće više jezika. Konačni važan cilj Dublinske jezgre je stvoriti sustav elemenata koji se, iako je jednostavan, može beskrajno proširivati kako bi zadovoljio potrebe svojih korisnika.
Postoje tri temeljna načela Dublina koja mogu pomoći kreatorima da postignu ciljeve skupa elemenata. Prvi, nazvan princip jedan-na-jedan, prihvaća da se originalne kreacije i reprodukcije materijala trebaju pravilno razlikovati i da se za svaku treba priznati pravi autori. Načelo zaglupljivanja u biti kaže da se sve vrijednosti trebaju moći koristiti bez kvalifikatora i da svi kvalifikatori koji postoje služe za pročišćavanje, a ne za komuniciranje osnovnih informacija. Konačno načelo, odgovarajuće vrijednosti, priznaje da informaciji može pristupiti čovjek ili stroj te ih stoga treba prezentirati tako da ih oboje mogu razumjeti.