Dubnij je metalni kemijski element u nizu transaktinida na periodnom sustavu elemenata. Kao i drugi elementi u ovoj skupini, radioaktivan je i njegovi izotopi imaju izuzetno kratak poluživot, što ga čini vrlo teškim za proučavanje. Kao rezultat toga, nije razvijena komercijalna upotreba dubnija; element se obično pojavljuje samo u specijaliziranim istraživačkim laboratorijima, a kada se pojavi, to je samo nekoliko sekundi.
Ovaj element se također svrstava u veću skupinu elemenata zvanih transuranski elementi. Svi su ti elementi iznimno teški, s atomskim brojem većim od urana. Oni dijele osobine ekstremne nestabilnosti i radioaktivnosti, što ih čini frustrirajućim i potencijalno opasnim za proučavanje. Mnogi se također ne pojavljuju u prirodi; dubnij je jedan takav primjer. Kako bi dobili dubnij, znanstvenici moraju bombardirati druge elemente nabijenim česticama, obično stvarajući izotope ovog elementa.
Budući da je dubnij sintetiziran samo u tako malim količinama, njegova kemijska svojstva nisu stvarno shvaćena. Poznato je da je radioaktivan i može dijeliti neke osobine s tantalom. U periodnom sustavu elemenata dubnij je identificiran simbolom Db, a ovaj element ima atomski broj 105.
Zasluge za otkriće ovog elementa pomalo su sporne. Istraživači u Dubni, ruskom laboratoriju, tvrdili su da su 1967. izolirali nekoliko izotopa dubija, te su predložili vlastito ime za element, “neilsbohrium”. Godine 1970. istraživači na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley, predvođeni Albertom Ghiorsom, pokušali su potvrditi rusko otkriće. Nisu uspjeli replicirati ruske rezultate, ali su uspjeli izolirati nekoliko novih izotopa elementa 105, koji su predložili nazvati “hahnium”, naziv koji se još uvijek ponekad koristi.
Rasprava o zaslugama i časti davanja imena povukla se sve do 1990-ih, kada je Međunarodna unija čiste i primijenjene kemije odlučila zajednički dodijeliti zasluge za otkriće Rusima i Amerikancima. Također su odabrali naziv “dubnium” u čast ruskog laboratorija; ovaj element je također poznat kao eka-tantal.
Kao i drugi transuranski elementi, dubnij predstavlja potencijalni rizik za ljudsko zdravlje zbog svoje radioaktivnosti. Za prosječne civile taj je rizik prilično minimalan, s obzirom na to da dubnij nije vrsta elementa na koji se naiđe dok šeta ulicom. Znanstvenici, međutim, moraju poduzeti mjere opreza kada rade s dubnijem i elementima koji su bombardirani da bi se on stvorio. Obično je pristup laboratorijima u kojima se elementi poput dubnija strogo kontroliraju iz zdravstvenih i nacionalnih sigurnosnih razloga.