Dug overhang je izraz koji je izvorno skovan da opiše financijsku situaciju u kojoj je tvrtka toliko duboko u dugovima da se ne može upustiti u nove projekte jer će svaku zaradu od tih projekata odmah preuzeti vjerovnici. Tvrtka nema poticaja za daljnjim ulaganjima jer neće ostvariti dobit, ali ne može ni otplatiti dug jer za to ne zarađuje dovoljno. Ekonomisti su također primijenili ovaj model na nacionalne vlade i njihova gospodarstva, pokazujući kako prekomjerni dug može postati značajna prepreka gospodarskom razvoju. Pojedinci također mogu doživjeti oblik prekoračenja duga.
Jedini realan način da se izbjegne preveliki dug je proglašavanje bankrota. Izjavom da nije moguće platiti nepodmirene dugove i zahtjevom za mogućnost reorganizacije, odgovornosti za dug mogu se smanjiti, omogućujući otplatu. Međutim, proglašenje bankrota ima znatne troškove, uključujući sniženje kreditnog rejtinga u budućnosti, i možda neće biti moguće u svim slučajevima. Nacionalne vlade, na primjer, obično ne mogu izbjeći dugove prijavom za stečaj.
Prekoračenje duga može nastati iz raznih razloga. Brojni su legitimni razlozi za preuzimanje novih zaduženja, od ulaganja u projekte s budućim potencijalom do financiranja sadašnjih inicijativa. Kako se dug počinje gomilati, može biti teško postići dobre uvjete za dodatne dugove, a na kraju stanje duga može nadmašiti ostvarenu dobit. To onemogućuje vraćanje duga i stvara situaciju previsokog duga.
Kada su tvrtke u stanju duga, nemoćne su ulagati u nove inicijative, ne mogu se više zaduživati kako bi otplatile postojeći dug i mogu se naći u vrlo neugodnoj poziciji. Ponekad je moguće ponovno pregovarati o uvjetima s vjerovnicima kako bi se dug doveo na razinu kojom se može upravljati. Druga opcija je likvidacija, zatvaranje i rasprodaja cjelokupne imovine radi otplate duga, ili proglašenje bankrota i pokušaj poništavanja ili smanjenja duga.
Za nacionalne vlade s velikim neto dugom, prekomjeran dug predstavlja ozbiljan problem. Mnoge zemlje u razvoju u poziciji su otplaćivati znatne zajmove dok pokušavaju izgraditi svoja gospodarstva. Ulagače ne privlači gospodarska klima iz straha da će dobit biti visoko oporezovana kako bi se pokrio državni dug, a te se zemlje ne mogu više zaduživati kako bi pokrenule svoja gospodarstva. Neki su ekonomisti promovirali programe oprosta dugova i bespovratnih sredstava kako bi se gospodarstva u razvoju izvukla iz duga.