Dugolisni bor je vrsta bora koja prirodno raste u Sjedinjenim Državama. Zreli dugolisni borovi često prelaze 100 stopa (oko 30 metara) u visinu. Ovo drvo je dobilo ime po dugim iglicama. One mogu narasti do 18 inča (oko 45 centimetara), što je duže od iglica bilo koje druge vrste američkog bora. Ove karakteristične iglice rastu u grozdovima po tri, tamnozelene su boje i često se uvijaju kako rastu.
Prije ljudske nastambe, veći dio južnog dijela Sjedinjenih Država bio je prekriven ogromnom dugolisnom borovom šumom. Ova stabla su rani doseljenici iskorištavali za drvo, a kasnije i za brodogradnju. Godine krčenja zemljišta i aktivnosti sječe značile su da je današnja rasprostranjenost dugolisnog bora mnogo skromnija. Međutim, dugolisni bor je još uvijek uobičajeno drvo u mnogim jugoistočnim državama.
Kora zrelog dugolisnog bora je crvenosmeđe boje, a po teksturi je ljuskava i debela. Vjeruje se da je to prilagodba za zaštitu odraslog stabla od požara. Mlado stablo također ima posebne prilagodbe za zaštitu od požara. Za razliku od obrazaca rasta većine vrsta bora, mladi dugolisni bor se ne izdužuje brzo. Umjesto toga, tijekom prve tri do sedam godina izrasta u gustu grozd nalik na grm, koji se naziva ‘travna faza’ dugolisnog bora.
Gustoća rasta koju pokazuju mladi dugolisni borovi znači da mogu podnijeti određenu količinu topline i štete od šumskih požara. Osim toga, pupoljci mladog stabla zaštićeni su dugim, gustim dlačicama srebrne boje koje reflektiraju toplinu i štite osjetljivi unutarnji pupoljak od oštećenja toplinom. Ovi važni pupoljci imaju dodatni sloj zaštite jer su okruženi gustim, vlažnim iglicama. Ako te iglice izgore, oslobađaju vlagu kako bi zaštitile središnji pup, tako da, dok vatra brzo prolazi, pupoljak će preživjeti, a mlado stablo može nastaviti rasti. S ovim prilagodbama šume dugolisnog bora mogu se relativno dobro oporaviti od šumskih požara, sve dok intenzitet požara nije prevelik.