U arapskoj mitologiji, duh ili djinn je vrsta duha. U predislamskoj misli imao je magične moći i ponekad, iako ne uvijek, bio zao, ili barem nestašan. U islamu je duh postao analogniji demonu, s đavlom kao najmoćnijim od tih duhova, dok se u zapadnoj kulturi obično prikazuje kao magični duh bez religioznih konotacija koji je sposoban ispuniti želje. Engleska riječ dolazi iz francuskog za “duh”, što se koristilo za prijevod djinn u prvim francuskim prijevodima Arapskih noći.
Zapadni koncept je uglavnom izvučen iz priče o Aladinu u Arapskim noćima, u kojoj Aladdin oslobađa duha iz zatočeništva u svjetiljci i zauzvrat mu se ispunjavaju želje. Međutim, šire čitanje Arapskih noći otkriva duh kao stvorenje sasvim drugačije od moderne zapadnjačke verzije. Postoje različite vrste s različitim skupovima magičnih moći, au nekim mitologijama kategorizirani su prema elementu – vatri, vodi, zemlji ili zraku – koji njima upravlja. Neke vrste duhova su zastrašujuće, kao što je ghul, koji je dao ime modernom engleskom ghoulu, i ženske verzije nalik sukubu.
U islamu se vjeruje da džini žive među ljudima, ali da su uglavnom nevidljivi. Za njih se kaže da imaju slobodnu volju, poput ljudi, ali za razliku od anđela, te da imaju sposobnost za dobro ili zlo. O njima se spominje u cijelom Kur’anu, a Đavo, koji se u islamu naziva šejtan, je najmoćniji od ovih duhova. Zli su u kršćanskoj misli slični demonima i mogu fizički opsjednuti ljude ili ih navesti na grijeh.
Iako je duh u zapadnoj kulturi obično dobroćudan, često je nestašan i ponekad graniči sa zastrašujućim verzijama s Bliskog istoka. Opasni na Zapadu često djeluju tako što iskrivljuju želje onih kojima bi trebali služiti ili shvaćaju njihove riječi vrlo doslovno. Ovaj trop u zapadnom folkloru prethodio je dolasku duha u zapadnjačku svijest i sažet je u poslovici: “Pazi što želiš.”