Iako je točan opseg metafizike diskutabilan, duhovna metafizika se odnosi na proučavanje metafizičkih pojmova, događaja i emocija povezanih s duhom osobe. To je filozofija koja nastoji objasniti kako se ljudi povezuju sa svijetom i vođena je vjerom u jednog ili više većih duhova ili sila. Ljudi obično prolaze kroz aktivnosti kao što je meditacija kako bi naučili o duhovnoj metafizici i tko su oni, a formalno duhovno savjetovanje je još jedna opcija.
Da bi razumjela duhovnu metafiziku, osoba prvo mora shvatiti što je osnovna metafizika. Metafizika se odnosi na proučavanje svega izvan područja fizičke stvarnosti. Vrlo široko definirana, filozofija je ta koja nastoji odgovoriti što su stvari, kakve su i zašto postoje. Prema ovoj definiciji, čak i nešto poput kreativnog procesa moglo bi se opisati kao metafizičko, pa je ono što metafizika obuhvaća područje žestoke rasprave i nije ga lako ograničiti.
Duhovna metafizika, kao što naslov implicira, je metafizička studija koja se usredotočuje na duh ili dušu osobe. Također gleda na druga bića, kao što su anđeli ili bogovi, i povezanost duha osobe s tim bićima. Slobodno rečeno, duhovna metafizika istražuje veze koje pojedinci imaju sa svime. To je “znanost” koja se pita o smislu života i koja pokušava utvrditi što utječe na duhovno dobro.
Jedno od primarnih načela duhovne metafizike je da postoji konačni metafizički izvor koji služi kao osnova za cjelokupno tijelo kreacije. Često se ovaj izvor prikazuje ili prihvaća kao bog ili skup bogova, ali to nije uvijek slučaj. Neki pojedinci jednostavno se žele povezati s energijom svijeta ili svemira. U svakom slučaju, ljudi prihvaćaju da je sve što nastaje povezano s nečim većim od njih samih. U odnosu s tim većim duhom ili konceptom, pojedinci nastoje rasti, razvijati se i razumjeti sebe, iako mogu vidjeti da je neka poniznost prikladna s obzirom na njihov položaj u tako ogromnoj mreži stvorenja i stvari.
Druga ideja koja stoji iza duhovne metafizike je odraz ili zrcaljenje. Ovaj koncept kaže da se sve što osoba radi ili osjeća o sebi zrcali u njemu. Na primjer, ako je osoba ljubazna prema drugima, drugi će biti ljubazni prema njoj. To pokazuje da ljudi utječu na svoju okolinu i druge pojedince. Refleksija je možda najbolje utjelovljena u riječima Mahatme Gandhija, koji je izjavio da bi ljudi trebali biti promjena koju žele vidjeti u svijetu.
Koncept zrcaljenja doveo je do toga da ova vrsta metafizike postane alat za promjenu ponašanja i emocija. Dostupno je formalno duhovno savjetovanje koje pomaže ljudima da nauče tko su i kako mogu postati ono što žele biti. Velik dio ovog savjetovanja usredotočuje se na otvorenost prema većim snagama i novim mogućnostima, podučavajući pojedinca kako biti duhovno slobodan da slijedi nove putove.
Duhovna metafizika nije prava znanost. Čak i tako, neki pojedinci uspoređuju studij duhovne metafizike s istraživanjem, jer je cijela ideja učenje o sebi i vezama s drugim ljudima i stvarima. U većini slučajeva, “istraživanje” koje se događa u duhovnoj metafizici je meditacija, pregled vjerskih ili duhovnih tekstova ili slične aktivnosti kao što je molitva.