Duhovna psihoterapija je pristup liječenju različitih emocionalnih problema s naglaskom na povezanosti između fizičkog tijela, racionalnog uma i različitih koncepata duše. Klijenti duhovnih psihoterapeuta često uče da su njihovi osjećaji i misli legitimni dijelovi božanske svijesti. Ciljevi ovog psihoterapijskog pristupa obično uključuju smanjenje anksioznosti, poboljšanu komunikaciju i emocionalni oporavak od prošlih negativnih iskustava. Suprotno nekim zabludama, duhovna psihoterapija nije povezana ni s jednom vrstom religije posebno. Umjesto toga uključuje tehnike za pacijente kako bi stekli višu razinu svijesti i razvili pozitivnije poglede na život općenito.
Mnogi ljudi su privučeni duhovnom psihoterapijom jer im omogućuje da ugrade svoje vlastite sustave vjerovanja u vezi s višom moći ili definicijom božanstva. Neki koji pate od primjetne depresije vjeruju da imaju ovo stanje zbog toga što nisu u kontaktu sa svojom duhovnošću. Oni mogu tražiti ovu vrstu psihoterapije kako bi se ponovno povezali sa svojim osjetilima božanskog i kako bi stvorili dublje značenje svojih života. Jedan od glavnih koncepata ovog psihoterapijskog pristupa je da svatko ima i pozitivnu i negativnu stranu svoje duše koju treba uravnotežiti kako bi doživio trajnu sreću.
Duhovni psihoterapeuti općenito djeluju kao vodiči koji svojim klijentima pomažu planirati vlastite jedinstvene putove prema ispunjenju i ravnoteži. Često ističu veze između emocionalnih problema i fizičkih bolesti, poput letargije ili nesanice. Drugi fokus ove psihoterapije je na visokom stupnju kontrole koji ljudi zapravo imaju nad svakim dijelom svog života, a da ne shvaćaju tu činjenicu. Duhovna psihoterapija može naglasiti zakone privlačnosti, koji nalažu da negativni pogledi dovode do više negativnih iskustava. Ovo se stanje može dogoditi kada ljudi dopuštaju negativnim stranama njihove duše da dominiraju njihovim mislima i osjećajima.
Ideje duše i uma u duhovnoj psihoterapiji potječu iz rada psihologa kao što je Carl Jung i filozofa poput Platona. Ova grana psihologije naglašava važnost povezivanja racionalnog uma s intuitivnom dušom. Duhovni psiholozi često vjeruju da drugi pristupi stvaraju nepovezanost između duše, uma i tijela. Velik dio njihovog rada podrazumijeva podučavanje svojih klijenata kako integrirati ova tri dijela sebe u zdravije reakcije na uobičajene životne izazove. Ova vrsta kontinuiranog liječenja često pomaže posvećenim klijentima da pronađu načine da se oslobode nepotrebnih strahova i osjećaja izolacije.