Cimbali su član obitelji citra, koja uključuje autoharfe, kineske qin, se i zhen, japanske koto i vagon, korejski kayagum, vijetnamske dan tranh i dan bau, alpske citre i gudale citre. Naziv cimbala dolazi od riječi dulce melos, što znači sladak zvuk. Kao i druge kutijaste citre, cimbali imaju žice, ali ne i klavijaturu. Iako nema fredova, može, ali i ne mora imati most.
Neki ljudi razlikuju cimbale kako se svira čekićima i psaltir kao čupanje, ali drugi vjeruju da možete čupati svoj cimbar i čekićem svoj psaltir. Ponekad se ovaj instrument naziva čekić ili čekić cimbala, što ga pomaže razlikovati od drugog instrumenta zvanog Appalachian cimbala, koji ima različite oblike i uključuje prečke.
Čekići za dulcimer mogu se izraditi od raznih materijala i s raznim značajkama. Glave im mogu biti tvrde ili meke, a drške krute ili savitljive. Trska, drvo, bambus, plastika i metal koriste se za osovinu na raznim mjestima, a glava može biti prekrivena pamukom, filcom, drvetom, kožom ili baršunom. Neki su igrači eksperimentirali s dvoglavim čekićima kako bi jednom rukom igrali više terena. Žice se često izrađuju od klavirske žice. Mnogi ljudi biraju cimbale koje su ugođene na dursku ljestvicu, ali su dostupna cimbala s punom kromatskom ljestvicom.
Cimbala su našla mjesto u obiteljskoj zabavi kao pratnja pjevaču, plesnoj glazbi, uključujući ples na trgu, narodnoj glazbi, crkvenoj i popularnoj glazbi. Da je radnja filma August Rush bila smještena u Englesku tijekom depresije, možda bi cimbala, a ne gitara, bio glavni instrument, budući da je u to vrijeme bio popularan među uličnim ljudima.
Postoji vrsta velikih mađarskih cimbala koji se koriste na koncertima i nazivaju se cimbalom. Ovo je kromatski instrument s prigušnom pedalom i razlikuje se od malog, prijenosnog mađarskog cimbala. Cimbalom su napisali Igor Stravinski, Carl Orff i Pierre Boulez. Poznati igrači su Alex Eppler, Viktória Herencsár, Junko Sakimura i Kálmán Balogh.