Prinuda je pravni izraz koji se često koristi u kaznenoj obrani osobe kako bi se naznačilo da je osoba počinila radnju zbog prijetnje nasiljem ili zastrašivanja. Konkretno, prisilu koristi okrivljenik tvrdeći da je neka osoba ili agencija vršila ozbiljan i potencijalno nasilan pritisak na osobu da počini kazneno djelo. Prisila često znači da se ukazuje na neposrednu štetu i da optuženik nije znao ili nije imao razuman način da se ukloni od osobe ili agencije koja je uputila prijetnju. Da bi se djelotvorno koristila, ova obrana također obično zahtijeva da je kazneno djelo koje je počinio okrivljenik manje težine od radnje kojom se prijeti njemu ili njoj. Također se može koristiti u građanskom pravu za raskid ugovora sklopljenih pod zastrašivanjem ili prijetnjom nasiljem.
Kako bi optuženik ili odvjetnik koji ga zastupa učinkovito dokazao da je zločin počinjen pod prisilom, moraju se dokazati da su prisutna tri elementa. Morao je postojati razuman strah od strane optuženika, strah se mora odnositi na izvor neposredne ozljede, a ta šteta mora biti ozbiljne prirode kao što je teška tjelesna ozljeda ili smrt. Primjer za sva tri ova elementa bio bi okrivljenik koji tvrdi da ga je netko drugi držao na nišanu pištolja kako bi protuzakonito ukrao novac iz blagajne. Optuženik je mogao dokazati prisilu izražavanjem straha od pištolja, koji je neposredan izvor štete, a koji je mogao nanijeti ozbiljnu ili smrtonosnu ozljedu okrivljenika.
Zakoni također mogu dopustiti da se prisila koristi kao način kršenja ugovora ili da se ugovor proglasi neprovedivim. Ako netko dokaže da je potpisao sporazum pod prisilom, kao što je fizičko zastrašivanje ili nasilne prijetnje, tada sud može odrediti da se sporazum poništi ili ne može provesti. Prijeteće radnje koje ugovor dopušta jednoj osobi, kao što je prijetnja pravnim posljedicama za neplaćanje novca dogovorenog u ugovoru u kojem se navodi da strana može koristiti pravni postupak kako bi osigurala plaćanje, nije dovoljno da se ugovor poništi.
Neka područja također su donijela zakone koji dopuštaju poništavanje ugovora ako su sklopljeni na način koji je vrlo stresan, ali ne mora nužno predstavljati prisilu. Time se pokušava suprotstaviti prodajnim tehnikama pod visokim pritiskom i omogućiti osobi da se predomisli u razumnom vremenskom okviru. Takvi zakoni često dopuštaju određeno vremensko razdoblje u kojem se takav ugovor može poništiti i to vremensko razdoblje varira od regije do regije.