Što je efekt lažnog konsenzusa?

Učinak lažnog konsenzusa uključuje osobu ili grupu ljudi koji precjenjuju koliko se drugih ljudi slaže s njihovim stajalištima o određenim temama, kao što su politika ili kulturna praksa. Precjenjivanje koliko je ljudi počinilo slične negativne radnje ili sudjelovali u negativnom ponašanju također predstavlja lažni konsenzus. Redovita interakcija s onima koji imaju suprotna ili različita gledišta može pomoći osobi ili skupini da izbjegnu utjecaj lažnog konsenzusa.

Ljudi ili skupine koje su pogođene efektom lažnog konsenzusa pogrešno smatraju mišljenje ili uvjerenje manjine stanovništva kao popularno. Lažni konsenzus također može navesti grupu ili osobu da precijeni koliko većina opće populacije ima uvjerenje, vjerujući da je ideja popularnija nego što zapravo jest. To može navesti skupinu da javno iznese svoje mišljenje, samo da bi se otkrilo da se većina stanovništva ne slaže s grupom i da na drugi način negativno reagira prema grupi.

Kada osoba ili grupa imaju snažnu želju da budu voljeni u zajednici, često mogu postati žrtva lažnog konsenzusa. Ako osoba ili grupa percipiraju da se zajednica pridržava određenih ideala ili odobrava određeno ponašanje, pojedinac ili skupina mogu se upustiti u određene aktivnosti za koje se smatra da su prihvatljive, čineći to na ekstremne načine. Zbog efekta lažnog konsenzusa, većina ili veliki dio populacije mogao bi odbiti ili biti uvrijeđen ponašanjem pojedinca ili grupe, što zapravo uzrokuje da im se manje sviđa nego prije.

Izolacija grupe od vanjskih utjecaja također dovodi do efekta lažnog konsenzusa. Grupa bi mogla biti geografski odsječena od autsajdera, živjeti u udaljenom području, što otežava komunikaciju s autsajderima. Uvjerenja o vanjskim utjecajima, kao što je opća sumnja u medije, također izoliraju skupinu od vanjskog utjecaja, čak i ako grupa geografski nije izolirana od okolnog stanovništva. Ekstremne stavove koje zastupa grupa tada se lažno percipira veći dio okolne populacije, što bi se potvrdilo kao lažno ako bi grupa otvoreno komunicirala s općom populacijom.

Pojedinci ili grupe koji su sudjelovali u negativnim radnjama ili pokazuju negativno ponašanje također mogu biti pod utjecajem lažnog konsenzusa. Na primjer, osoba koja krade tuđe džepove mogla bi opravdati svoje ponašanje, misleći da bi većina drugih ljudi krala od drugih ako im se pruži prilika. Grupa studenata mogla bi se upustiti u rizično ponašanje kao što je eksperimentiranje s ilegalnim drogama, misleći da se većina njihovih vršnjaka ili sudjeluje u istom ponašanju ili se slaže s njihovim postupcima.