Učinak Pepeljuge je statistička tendencija da su ubojstva djece koja su počinili roditelji vjerojatnije da uključuju pastorka. Zlostavljanje djece općenito je vjerojatnije da će se dogoditi s pastorkom nego biološkom djecom. Istraživači su iznijeli brojne teorije da objasne ovaj fenomen i neke dovode u pitanje efekt Pepeljuge, tvrdeći da statistika zapravo ukazuje na veću vjerojatnost zlostavljanja u obiteljima na mahove općenito, a biološka, kao i pastorka djeca su u opasnosti.
Istraživači su ovaj problem počeli identificirati 1970-ih, proučavajući stope zlostavljanja djece i ubojstava u obiteljima u brojnim razvijenim zemljama, uključujući Švedsku i Sjedinjene Države. Istraživači su otkrili da su dječje smrti često uključivale očuhe, stopom koja je dovoljno visoka da bude statistički značajna. Mnogi su također primijetili da su u ovim slučajevima ubojstava sva djeca u obitelji doživjela zlostavljanje, ali pastorka često snosi teret.
Evolucijski psiholozi sugeriraju da je efekt Pepeljuge rezultat nedostatka interesa za pastorku. Biološki gledano, djeca koja odgajaju stepenice ne donose očitu korist, jer ta djeca ne nose nečiji genetski materijal. Istraživači koji su kritični prema evolucijskoj psihologiji tvrde da bi drugi čimbenici mogli biti na djelu da objasne ovaj fenomen. Siromaštvo može značajno pridonijeti stresu i nasilju, a mnoga ubojstva djece mogu biti povezana sa siromaštvom, kao i obitelji s obitelji. Osim toga, istraživači primjećuju da su posebno djeca s invaliditetom, biološka ili patronažna, izložena vrlo velikom riziku da budu ubijena ili zlostavljana od strane roditelja.
Važni su nalazi istraživača zainteresiranih za efekt Pepeljuge. Identificiranje potencijalnih čimbenika rizika za zlostavljanje i ubojstvo djece može pomoći socijalnim radnicima da interveniraju prije nego što situacija postane opasna, a također može igrati ulogu u donošenju odluka o skrbništvu nad djecom u sudskim slučajevima. Osvijestiti učitelje i druge ljude koji komuniciraju s djecom o problemu također može biti od pomoći jer im omogućuje rano uočavanje znakova zlostavljanja.
Kritičari upozoravaju da se efekt Pepeljuge ne smije shvatiti kao pokazatelj da su svi očuhovi nasilni. Iako postoji statistička veza između obitelji s pastorkom i zlostavljanja djece, posebno pastorke, to ne znači da su očuhovi sami po sebi opasni za djecu u njihovim životima. Mnogi vrlo uspješno odgajaju djecu u kućanstvima pune ljubavi i podrške. Ono što efekt Pepeljuge ukazuje je potrebu za odgovarajućom intervencijom u obitelji poočenih u kojoj se roditelji svađaju oko djece, posebno oko pitanja poput discipline.