Efekt tunela je percepcijski fenomen u kojem će mozak pretpostaviti da je objekt postojan kada nestane izvan okluzije i zatim se ponovno pojavi. Na primjer, ako osoba vidi konja kako kasa iza staje, a konj izlazi s druge strane, pretpostavit će da je to isti konj, sve dok putanja životinje ima smisla. Iako se ovo može činiti očitim, zapravo uključuje komplicirano kognitivno manevriranje i igra važnu ulogu u vizualnoj obradi objekata u pokretu.
Istraživači koji proučavaju efekt tunela primjećuju da će subjekt predvidjeti gdje i kada će se objekt ponovno pojaviti, ako subjekt vidi pokretni objekt i postane ga začepljen preprekom. Mozak se oslanja na putanju i brzinu objekta prije nego što on nestane kako bi izračunao ovu informaciju, iako ima tendenciju podcijeniti vrijeme putovanja kroz “tunel”, vrijeme kada je nevidljiv zbog okluzije.
Kroz efekt tunela, mozak će percipirati uporni objekt koji se kreće kroz isti prostor i vrijeme, čak i ako nestane i ponovo se pojavi. Bez ovog perceptivnog fenomena, ako bi nešto nestalo iza drugog objekta i ponovno se pojavilo, mozak bi mogao pomisliti da se radi o drugom objektu. Kognitivno, mozak bi mogao biti zbunjen o tome što se dogodilo s prvim objektom, a također nije siguran u podrijetlo “novog” objekta. Verzija ovoga može se vidjeti u igranju peek-a-boo s vrlo malom dojenčadi, koja još uvijek razvijaju spoznaju i percepciju i možda isprva ne razumiju što se događa kada roditelj manipulira predmetom u i izvan vidokruga.
Efekt tunela također može uključivati pokretnu okluziju i stacionarni objekt. Na primjer, osoba koja stoji na uglu ulice mogla bi primijetiti kiosk s novinama na suprotnom uglu. Kada automobil prođe i začepi kiosku, mozak pretpostavlja da će se ponovno pojaviti nakon što automobil prođe i da će to biti ista kioska. Zanimljivo je da su u studijama o tome kako funkcionira efekt tunela, istraživači pokazali da trikovi poput promjene boje ili veličine predmeta ne zavaravaju mozak, a on i dalje čita objekt kao uporan, umjesto da misli da je nov.
Ljudska percepcija je složena. Neki su perceptivni fenomeni čvrsto povezani i počinju se manifestirati u vrlo mladoj dobi, dok se drugi razvijaju tijekom djetinjstva i počinju sazrijevati. Pružanje djeci bogatog okruženja ključno je za olakšavanje kognitivnog razvoja. Bez podražaja, djeca će propustiti priliku da razviju važne veze u svom mozgu i možda ih nikada neće sustići.