Efekt obdarenja je kognitivna pristranost koju je prvi pretpostavio ekonomist Richard Thaler. Prema Thalerovoj teoriji, ljudi više cijene neki predmet ako je njihovo vlasništvo jasno utvrđeno. Rezultati ovog učinka ponekad mogu biti vrlo zanimljivi, a svjesnost o tome može biti vrlo važna bez obzira kupujete li nešto ili prodajete.
Provedene su brojne studije kako bi se istražio učinak obdarenosti. U klasičnoj studiji ljudi su zamoljeni da procijene vrijednost šalica za kavu koje su im dane. Druga skupina u studiji također je zamoljena da procijeni vrijednost šalica za kavu, ali te šalice za kavu bile su generičke, a ne vlasništvo ispitanika. Ispitanici koji su posjedovali svoje šalice za kavu dosljedno su ih cijenili više od ostalih ispitanika, a u nekim slučajevima su rekli da bi radije zadržali svoje šalice za kavu, umjesto da ih prodaju.
Čini se da se ovaj učinak odnosi posebno na objekte. Kada su ljudima u sličnoj studiji ponuđeni žetoni koji su se mogli zamijeniti za šalice za kavu, nije uočen učinak darivanja, što sugerira da su ljudi formirali privrženost određenom objektu, a ne apstraktnom konceptu.
Vjerojatno se možete sjetiti nekih primjera učinka obdarenosti u vlastitom životu. Na primjer, cijene nekretnina često su podložne tom učinku, pri čemu prodavači traže cijenu koja premašuje volju potrošača da plate. Na manjoj razini, vjerojatno ćete to vidjeti ako pogledate po svojoj kući i razmislite o vrijednosti predmeta koje posjedujete. Na primjer, koliko mislite da vrijedi stolica na kojoj sjedite?
Ova kognitivna pristranost poznata je i kao odbojnost prema lišavanju imovine, upućujući na ideju da, budući da se ljudi vežu za objekte koje posjeduju, često razvijaju odbojnost prema njihovoj prodaji ili prenošenju. Jedan značajan doprinos efekta darivanja području ekonomije bio je prerada razumijevanja odnosa između spremnosti da se plati za artikle i spremnosti da se prihvati naknada za takve artikle. Općenito je pravilo da su ljudi spremni platiti manje za stvari koje ne posjeduju i očekuju veću naknadu za prodaju stvari koje posjeduju, unatoč činjenici da je to u suprotnosti s tradicionalnom ekonomskom teorijom.
Čini se da je učinak obdarenosti povezan s pristranošću statusa quo, koja kaže da ljudi više vole da situacije ostanu statične i nepromijenjene. Promjena vlasništva očito bi poremetila status quo, izazivajući nelagodu.