Egzistencijalna depresija nastaje kada osoba preispituje svrhu svog života. Obično proizlazi iz egzistencijalne krize, u kojoj on ili ona razvijaju novootkriveno uvažavanje smrtnosti. Brak, smrt i prekidi uobičajeni su uzroci egzistencijalne depresije. I djeca i odrasli podjednako su sposobni razviti egzistencijalnu depresiju, ali je vjerojatnije da će se problem pojaviti kod posebno inteligentnih osoba. Terapija obično uključuje usmjeravanje pacijentove pažnje na drugi dostojan fokus, poput njegovih ili njezinih prijatelja, obitelji ili drugih hobija.
Ovakva depresija je potaknuta spoznajom da osoba navodno ima malo značenja općenito. Osoba bi mogla shvatiti da neće dugo biti živa, niti će njezina prisutnost i odlazak dugoročno značajno utjecati na svijet. Netko tko pati od egzistencijalne depresije mogao bi se također začuditi koliko je život krhak i kako lako i iznenada dolazi smrt.
Gotovo svako iskustvo, bilo ugodno ili bolno, može biti uzrok ove vrste depresije. Osoba se može početi pitati je li njezin ili njezin život imao smisla prije ugodnog iskustva, poput braka ili rađanja djece. S druge strane, netko tko ima negativno iskustvo, poput prekida ili smrti voljene osobe, može se zapitati ima li njegov ili njezin život još uvijek smisao. Osim toga, ponekad dostizanje određene dobi koju osoba smatra značajnom može izazvati krizu zbog neuspjelih postignuća i izglede da će biti bliže smrti.
Egzistencijalna depresija se često viđa kod nadarene djece i općenito odraslih osoba više inteligencije. Djeca koja se smatraju darovitom smatraju se osjetljivijom na egzistencijalnu depresiju. Njihova inteligencija viša od prosječne omogućuje im da gledaju na svijet na način na koji to ne vide njihovi vršnjaci. Jedan od načina rješavanja ovog problema je terapija dodirom, u kojoj se roditelju daje instrukcija da češće grli ili daje pet kako bi se probio osjećaj izolacije.
Ne postoji “najbolji” pristup upravljanju egzistencijalnom depresijom. Mnoge metode uključuju ometanje pacijenta drugim važnim stvarima, poput obitelji. Neki ljudi pronalaze olakšanje u fokusiranju na svoj fizički izgled, bogatstvo ili religiju. Povremeno, terapija nije potrebna; na primjer, normalno je da tinejdžer prolazi kroz egzistencijalnu krizu, ali on ili ona obično brzo pronalazi smisao u prijateljima, školi ili hobijima. Ipak, najsigurnije je kontaktirati stručnjaka za mentalno zdravlje da procijeni situaciju.