Egzistencijalna tjeskoba je stanje straha ili tjeskobe koje je povezano s filozofijom poznatom kao egzistencijalizam. Egzistencijalizam je uvjerenje da život nema smisla osim onoga što mu ljudi donose. Svi ljudi tako imaju slobodu izbora bilo koje akcije, kao i odgovornost prihvaćanja posljedica tog djelovanja. Upravo ta sloboda i odgovornost izazivaju egzistencijalnu tjeskobu. Moralni ljudi, tvrde egzistencijalisti, ne mogu imati drugi razuman odgovor na strašne terete svojih izbora.
Engleska riječ “angst” potječe od istog latinskog korijena kao “tjeskoba” i “anksioznost”, a prenosi slično značenje. Riječ ima otprilike istu definiciju i pravopis u njemačkom, nizozemskom i skandinavskom jeziku. Koncept egzistencijalne tjeskobe prvi je istražio danski filozof Soren Kierkegaard u svojoj knjizi Begrebet Angest, ili Koncept anksioznosti iz 1844. Kierkegaard je bio pionir egzistencijalističke misli, koju je vidio kao produžetak svojih duhovnih i moralnih uvjerenja. Stoljeće kasnije, filozofiju su prihvatili mnogi europski intelektualci koji su bili razočarani bitkama i genocidima kojima su svjedočili u svjetskim ratovima.
Kierkegaardov klasični primjer egzistencijalne tjeskobe bio je da opiše čovjeka koji stoji na rubu visoke litice ili zgrade. Uz strah od slučajnog pada, čovjek osjeća iracionalan poriv da se namjerno baci preko ruba. Emocija koju osjeća kada shvati da ima tu mogućnost je tjeskoba. Kierkegaard je to opisao kao “vrtoglavica slobode”. Vidio je to kao teret donošenja moralnih izbora kao posljedicu slobodne volje.
Egzistencijalisti 1940-ih, poput francuskog filozofa i književnika Jean-Paula Sartrea, ponekad nisu dijelili Kierkegaardovo vjerovanje u Boga i viši poredak. Činilo se da život nema preovlađujuće značenje ili poredak, osim onoga što su stvorila ljudska bića. To je egzistencijalnoj tjeskobi dodalo nove i često sumorne dimenzije. Sartreova drama No Exit, možda najpoznatije djelo egzistencijalističke književnosti, uključuje ljude zarobljene u mračnom zagrobnom životu kao rezultat svojih loših izbora. Za filozofe poput Sartrea egzistencijalna je tjeskoba bila prirodna posljedica slobode donošenja tako užasnih izbora.
Međutim, egzistencijalna tjeskoba nije uvijek razlog za očaj. Kierkegaard je tvrdio da je također ljudima omogućilo postavljanje granica i moralne odluke. Unatoč tome, tjeskoba je najpoznatiji aspekt egzistencijalizma i često se poziva kada se o filozofiji raspravlja ili parodira u popularnim medijima. Redatelj Woody Allen, dramaturg Tom Stoppard i komičarska družina Monty Python u svojim predstavama i filmovima lažiraju egzistencijalistička uvjerenja. Parodijske novine The Onion objavile su seriju članaka početkom 2000-ih u kojima je znanost “dokazala” da je život besmislen, što je potaknulo citate ispunjene egzistencijalnom tjeskobom izmišljenih članova američke javnosti.