Ekofeminizam je pojam koji je 1970-ih prvi put skovao spisateljica Françoise D’Eaubonne, ali je pojam pomalo teško opisati zbog njegovih brojnih definicija i primjena. U biti, D’Eaubonneov opis usredotočio se na sličnosti ili međusobnu povezanost načina na koji se žene i priroda tretiraju u paternalističkim društvima. Izraz paternalistički mogao bi se zamijeniti drugim poput naprednih, visokotehnoloških ili zapadnih.
Ideja o povezanosti odnosa prema ženama i prema prirodi jedno je od obilježja ekofeminizma. Po mišljenju njezinih teoretičara, i žene i priroda nisu ostavljene same ili štovane, već se umjesto toga iskorištavaju. Postoji čak i mnogo zajedničkih jezičnih pojmova kada ljudi raspravljaju o prirodnim resursima. “Silovanje zemlje” i “kroćenje prirode” relativno su uobičajeni izrazi. Ove ideje sugeriraju da prirodu treba istodobno iskorištavati i ukrotiti, a brojni su ljudi koji vjeruju da su ti stavovi prilično slični onima o ženama u društvima. Oni su tajanstveni, divlji, elementi koji nisu vrijedni truda dok se nekako ne koriste.
Drugi element ekofeminizma je da iskorištavanje zemlje, vode ili prirode često stvara značajan utjecaj na žene i populaciju općenito. Kada siromašni poljoprivrednici u određenim dijelovima svijeta uzgajaju gotovinske usjeve, ne osiguravaju dovoljno hrane za obitelji, a to dovodi do iscrpljivanja zemlje i nestašice hrane. Jednom kada se na zemlju gleda samo kao na nešto što se može koristiti za profit (što može biti uobičajeno u paternalističkom načinu razmišljanja), umjesto kao njegujući izvor koji zahtijeva brigu, ono oduzima ljudima resurse koji pružaju osnovna dostojanstva poput mogućnosti dobivanja hrane ili hrane djeca. U širem smislu, mnoge poduzete aktivnosti koje zagađuju Zemlju i ne vode računa o tome imaju dalekosežan učinak na žene.
Dodatna ideja u ekofeminizmu je da paternalistička društva imaju tendenciju favorizirati ono što su tradicionalno muški atributi u odnosu na cijenu onih koji se smatraju tradicionalno ženskim. Muški atributi mogu uključivati natjecanje, linearno razmišljanje i pohvalu racionalne misli. One stvari koje se smatraju ženskim mogle bi uključivati suradnju, manje linearnu metodu opažanja vremena i intuicionizam. Kada se te stvari izgube zbog pretežno muškog razmišljanja, i Zemlja i njezini ljudi snose posljedice.
Za neke je ekofeminizam doveo do prihvaćanja ženskih vrijednosti, pa čak i odbacivanja stvari poput paternalističkih religioznih oblika koji tvrde da većina žena nije jednaka, već je podložna muškarcima. Osim slavljenja “ženstvenih” atributa, ekofeministice mogu pogledati načine na koje se te vrijednosti mogu primijeniti na stvaranje ravnoteže u cijeloj prirodi, tako da se zemlja ne siluje ili maltretira, već se umjesto toga teži stvaranju okruženja zaštite za sve i uzajamno korist.
Ne postoji jedan pravi način da se bude ekofeminist, a teorije koje zastupa ekofeminizam su različite i nisu isključivo za žene. Žene i muškarci mogu biti privučeni njegovim idejama kroz feministička načela ili kroz njihov rad na zaštiti okoliša. Mnoge se teorije ne mogu opisati kao disciplina, već su više način razmišljanja koji može imati praktične i pozitivne rezultate kada se primjenjuje.
Nekoliko praktičnih primjera ekofeminizma uključuje one u kojima su se žene udružile kako bi podigle svijest o praksama koje su same po sebi štetne. Ekofeministice bi mogle raditi na protestu protiv krčenja šuma ili stvoriti think tankove koji pomažu u otkrivanju potencijalne štete i kontaminacije otrovnim kemikalijama. Neki ljudi ekofeminizam nazivaju načinom razmišljanja više nego preciznom teorijom jer se izrazio na brojne načine, a oni koji dijele elemente ovog načina razmišljanja vjeruju da bi promjena stavova i o prirodi i o ženama mogla pomoći promijeniti svijet na mnoge pozitivne načine.