Ekološka ekonomija je područje teorijske ekonomije koje proučava ljudsku ekonomiju kao podsustav globalnog ekosustava. U suštini, ekološka ekonomija temelji se na pretpostavci da je ljudima potrebna Zemlja za održavanje ljudskog života kako bi imali gospodarstvo, stoga je stvaranje i održavanje stabilnog, održivog ekosustava primarni preduvjet za nastavak ljudske ekonomije. Ova teorija stoji u izrazitoj suprotnosti s tradicionalnim ekonomskim teorijama koje se usredotočuju na funkciju tržišta kao primarnu brigu. Ekološka ekonomija široka je i pomalo nejasna podskupina ekonomskih teorija koja je stekla određenu popularnost nakon obrazovanja o globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama.
Velik dio ljudske ekonomije utječe na prirodni ekosustav planeta. Iako se čini da odlazak frizeru nema nikakve veze s prirodnim svijetom, električna energija koja pokreće sušilo za kosu, kemikalije u boji i metal koji ide u škare potječu iz ekologije. Budući da gotovo svaka ljudska aktivnost ima utjecaja ili učinka na globalni ekosustav, velik dio proučavanja ekološke ekonomije uključuje ispitivanje odnosa između ljudskih potreba i prirodnih resursa.
Ekološka ekonomija se ponekad naziva interdisciplinarnim ili transdisciplinarnim područjem jer zahtijeva rad ekoloških znanstvenika i tradicionalnih ekonomista. Znanstvena strana područja uglavnom se bavi mjerenjem održivosti ekosustava i razvojem tehnologije koja održive prakse čini isplativim i produktivnim. Ekonomska strana pokušava spojiti ekološke podatke s tradicionalnim ljudskim potrebama kako bi stvorila potencijal za održivi sustavni ekonomski rast.
Teorija, koju su razvili i interpretirali brojni svjetiljci u znanstvenom i gospodarskom području, sugerira da su tradicionalne ekonomske teorije pogrešno razmatrale važnost ekologije i gospodarstva. Budući da gospodarstvo ne može funkcionirati ako planet postane potpuno neprikladan za život, ekološka ekonomija nastoji prvo razmotriti održivost, a druge ekonomske potrebe. Iako se ta premisa može činiti razumnom, fina struktura ekološke ekonomije obično izaziva kontroverzu.
Jedan od glavnih problema s ekološkom ekonomijom je to što od znanstvenika zahtijeva da daju pretpostavke o budućnosti. Kontroverza o globalnom zatopljenju s početka 21. stoljeća izvrstan je primjer koliko je teško temeljiti politiku, kao što su standardi onečišćenja zraka, na znanstvenim pretpostavkama s kojima se znanstvenici ne slažu uvijek, niti su odmah vidljivi kreatorima politike. Osim toga, stvar se zbuni kada se promiču neodrživa rješenja kao alternativa promjeni politike ili gospodarskog statusa quo, kao što je sugeriranje da je rješenje za sve manje ograničenih resursa kao što su rezerve fosilnih goriva bušenje nafte na više mjesta. Ekološka ekonomija zahtijeva dugoročnu perspektivu koja se često gubi u društveno-političkim raspravama, budući da su ljudi razumljivo zabrinuti za cijenu plina danas, a ne za ono što će se dogoditi kada fosilna goriva ponestane za jedno stoljeće.