Ekološki kapital uključuje sve prirodne resurse koji se nalaze u zemlji. Uključuje i obnovljive resurse poput biljaka i čistog zraka, kao i neobnovljiva sredstva poput nafte i plina. Analiza okolišnog kapitala često se temelji na tome kako na taj kapital utječu poslovne aktivnosti, poput rudarstva ili proizvodnje. Za ove aktivnosti se kaže da su održive kada se izvode na način da se čuva postojeći ekološki kapital, a ne da se troši ili oštećuje.
Prirodni ili ekološki kapital uključuje sve resurse koji na neki način koriste društvu. Ta imovina mogu biti stvari koje su od vitalnog značaja za opstanak, kao što su hrana, zrak i voda, ili više nematerijalne stvari poput prekrasnog krajolika i pogleda. Odražava zbroj i obnovljivih i neobnovljivih resursa.
Obnovljivi oblici kapitala uključuju stvari od kojih društvo može više iskoristiti. Neki primjeri uključuju hranu, poput žitarica, stoke i voća. Slatka voda se također smatra obnovljivim resursom jer se može pročistiti mehaničkim putem ili prirodnim putem ciklusa vode. Čisti zrak je također oblik kapitala, koji je obnovljiv kroz filtriranje i pročišćavanje. Drvo i vlakna, koji se koriste za izradu domova i odjeće, također se smatraju obnovljivim resursima.
Neobnovljivi oblici okolišnog kapitala uključuju imovinu koja je u opasnosti da se potroši ili eliminira. Najšire citirani primjer za to su fosilna goriva poput ugljena ili nafte, kojima su potrebni milijuni godina da se regeneriraju. Prašume i druge stare šume su još jedan primjer, kao i ugrožene vrste ili biljni svijet. Minerali, metali i dragulji drugi oblik neobnovljivog kapitala.
Kako se društvo pomiče prema zelenijem, održivijem načinu života, pritisak je na tvrtke i vladu da očuvaju postojeći ekološki kapital. To znači ulaganje u održivije tehnologije i metode proizvodnje, kao što su proizvodnja energije iz vjetra ili hidroelektrana, kontrola onečišćenja te odgovorna žetva i ribolov. U svojoj biti, održivo društvo je ono koje pruža sve resurse koji su ljudima potrebni da sada žive bez ugrožavanja života budućih generacija.
U tradicionalnom kapitalističkom društvu, poduzeća imaju malo motivacije za zaštitu okolišnog kapitala. Neke tvrtke odlučuju se ponašati održivije kao odgovor na potražnju kupaca. Samo će kupci mijenjati svoju potražnju i razgovarati sa svojim dolarima da će više poduzeća biti motivirano promijeniti svoje načine. Građani također mogu potaknuti izabrane dužnosnike da donesu promjene uvođenjem novih zakona koji prisiljavaju poduzeća da štite kapital okoliša.