Ekološki prihvatljiva boja odnosi se na unutarnju i vanjsku boju koja u proizvodnji ne doprinosi onečišćenju niti šteti okolišu. Zahvaljujući sve većoj zabrinutosti zbog potencijalnih zdravstvenih opasnosti uzrokovanih tradicionalnim bojama, sada postoji mnogo različitih vrsta ekološki prihvatljivih boja koje su komercijalno dostupne. Neke zajedničke osobine koje boje čine ekološki prihvatljivima uključuju korištenje prirodnih materijala za baze i boje te smanjenje kemijskih dodataka koji doprinose onečišćenju.
Tradicionalne moderne boje često su izrađene od proizvoda na bazi nafte koji omogućuju trajne, izdržljive završne obrade. Iako korištenje tradicionalnih boja može smanjiti količinu potrebnog retuširanja i ponovnog bojanja, postoje neke prilično značajne nedostatke, kao što su opasnosti po zdravlje i povećano zagađenje. Štoviše, kao nusproizvod nafte, nafta je neobnovljivi resurs i stoga je dostupna samo u ograničenim količinama. Odbacivanje tradicionalnih boja u korist ekološki prihvatljivih verzija može zapravo pomoći u zaštiti dragocjenih prirodnih resursa i smanjiti upotrebu fosilnih goriva i neobnovljivih resursa.
Ekološki prihvatljiva boja obično napušta naftne ili uljne baze u korist materijala koji ne zagađuju okoliš kao što su mlijeko, voda, soja, glina i vapnenac. Prirodna ulja, poput lanenog ulja, također se mogu koristiti kao zamjena za tradicionalne izvore ulja. Osobe s alergijama na naftu mogu pronaći olakšanje korištenjem ovih boja prirodnog izvora, dok mnoge imaju prednost jer ne proizvode neugodan miris tijekom slikanja. Čuvanje i miješanje ovih boja može biti nešto složenije nego kod tradicionalnih boja, a izbor boja može biti ograničeniji.
Jedan od najvećih problema s tradicionalnim bojama je pojava poznata kao “ispuštanje plinova”. To se događa kada se kemikalije u boji, poput amonijaka i formaldehida, s vremenom otpuštaju, dramatično povećavajući onečišćenje u slabo prozračenim interijerima. Kemikalije koje uzrokuju otpuštanje plinova često se nazivaju hlapljivim organskim spojevima ili VOC-ima i mogu potencijalno uzrokovati zdravstvene opasnosti kod osoba s alergijama, osjetljivosti na kemikalije i astme. Mnoge tvrtke koje se bave tradicionalnim bojama bore se s rizikom od HOS-ova ispuštanjem boja s nultim ili niskim sadržajem HOS-a, koje uvelike smanjuju ispuštanje plinova. Kao i druge vrste ekološki prihvatljivih boja, boja s niskim sadržajem VOC-a također ima manje mirisa, što znači da se novooslikana područja mogu zauzeti čim se boja osuši.
Treća kategorija ekološki prihvatljivih boja odnosi se na korištenje životinjskih ili kemijskih sastojaka u stvaranju nijansi, boja i završnih obrada. Ljudi koji radije izbjegavaju životinjske i kemijske proizvode mogu imati problema s pronalaženjem sigurne boje ili završne obrade, zahvaljujući upotrebi sredstava na bazi insekata kao što su karmin i šelak. Neke tvrtke za bojenje sada nude boje koje koriste samo biljne ili biljne boje, bez upotrebe kemijskih ili životinjskih dodataka. Iako oni mogu biti dostupni u manjem rasponu boja, neki smatraju da je to mala cijena za pridržavanje svojih uvjerenja.