Uz povećanu svijest o krhkoj prirodi našeg planeta i njegovoj ljepoti, nije iznenađujuće da je također povećana potražnja za putovanjima u jedinstvena i izvanredna okruženja diljem svijeta, poznata kao ekološki turizam. Ovo je fenomen sve većeg broja putovanja na mjesta od interesa za okoliš. Putovanje je ono koje se fokusira na ekološko okruženje destinacije, koje je općenito mjesto prepuno prirodnih ljepota i čuda.
Ekološki turizam može uključivati putovanja u jedinstvena i ugrožena područja, poput otočja Galapagos. Osim što posjećuju mjesta zbog svoje jedinstvenosti, mnogi se ljudi bave ovom praksom kao misijom „volontističkog turizma“ — to je oblik turizma u kojem ljudi putuju na odredište na kratko vrijeme kako bi volontirali u nekom svojstvu. U slučaju ekološkog volonterskog turizma, to znači putovanje u ekološki osjetljivi dio svijeta kako bi se ponudila pomoć u njegovom popravljanju — kao što je čišćenje izlijevanja nafte.
Koncept ekološkog turizma je da će ljudi postati više uključeni u ekološke i sociokulturne probleme svijeta kroz iskustvo iz prve ruke, te tako biti aktivniji u očuvanju i stvaranju promjena. Ideja je evoluirala u kasnim 1980-ima zajedno s rastućom svijesti potrošača o pitanjima vezanim za očuvanje i potrošnju. Ne samo da je ekološki turizam avantura u divljini s ciljem pomoći u spašavanju planeta, nego također proširuje profitabilnu turističku industriju na zemlje u razvoju u kojima su radna mjesta oskudna, a gospodarstva u teškom stanju. Iako su ciljevi ove vrste turizma dobronamjerni, postoje posljedice koje proizlaze iz prakse.
Kada ljudi putuju na mjesta koja su povijesno bila različito naseljena, prisutnost povećane i nove populacije neizbježno utječe na okoliš i kulturu mjesta. Prvi utjecaj na okoliš dolazi od dolaska na odredište. Putovanje na udaljena mjesta gdje divlje životinje uspijevaju ponekad može biti skupo za okoliš koristeći više goriva nego na običnom odmoru. Smještaj i život dodatno opterećuju lokalni okoliš. Izgradnja novog smještaja često znači uništavanje prirodnog ekosustava, a donošenje zapadnjačkog načina života u zemlju u razvoju često znači nepropisno odlaganje povećanih količina otpada. U sociokulturnom smislu, ekološki turizam može predstavljati problem raseljavanja ljudi i njihovih resursa te ometati i ugroziti njihove svakodnevne običaje uvođenjem novih poteškoća i kultura.
Stoga je u nastojanju učinkovitijeg ostvarivanja ciljeva ekološkog turizma konceptu dodan fokus na odgovoran i održivi turizam. U tu svrhu provodi se više propisa za programere; potiče se obrazovanje za putnike; a koristi se upravljanje rastom. Ovim mjerama lokalne zajednice imaju veću kontrolu nad očuvanjem svoje okoline i kulture, dok nastavljaju ubirati prednosti ekološkog turizma.