Ekološki kriminal općenito se definira kao zločin počinjen protiv okoliša. Većina agencija za provođenje zakona dijele ekološki kriminal u dvije kategorije: onečišćenje i prijetnje ugroženim vrstama. Rastuća svijest o pitanjima zaštite okoliša dovela je do suzbijanja ekološkog kriminala u mnogim zemljama tijekom dvadesetog stoljeća, a glavne agencije za provođenje zakona vrlo ozbiljno shvaćaju ekološki kriminal. Ne samo da šteti okolišu, već često utječe i na gospodarstvo, ali i na opću kvalitetu života.
Kada se počini ekološki zločin, to općenito nije iz želje da se uništi okoliš, iako ima krajnji učinak nanošenje štete okolišu. U slučaju onečišćenja, ekološki kriminal može imati oblik odlaganja otrovnog materijala, neispravnog osiguravanja toksina ili nenamjernog istjecanja toksina u prirodni okoliš, između ostalog. Kao rezultat otpuštanja toksina, zrak, zemlja ili tlo su zagađeni. U nekim slučajevima, onečišćenje može izravno uzrokovati smrt ili ozbiljnu štetu okolišu, kao što je slučaj kada izlijevanje kemikalija uzrokuje zdravstvene probleme u malim zajednicama ili ubija životinjske populacije. Utjecaj onečišćenja također može biti suptilniji i dugotrajniji, kao što je vidljivo s kemikalijom DDT, koja nije uvijek ubijala životinje izravno, ali je pridonijela opadanju mnogih životinjskih populacija.
Onečišćenje je strogo regulirano u većini zemalja. Mnoge zemlje imaju vladine agencije koje su posebno uspostavljene za borbu protiv onečišćenja pomažući u postavljanju i provođenju zakona. U Sjedinjenim Državama, na primjer, Agencija za zaštitu okoliša (EPA) uključena je u širok raspon kampanja za borbu protiv onečišćenja koje uključuju stvari poput davanja bespovratnih sredstava za čišćenje kontaminiranih mjesta i reguliranje emisija. Nekoliko međunarodnih sporazuma kao što je Protokol iz Kyota također je uspostavljeno kako bi se pokušalo zaustaviti globalno onečišćenje.
U slučaju ugroženih vrsta, kriminalci mogu počiniti kaznena djela izravno klanjem ugroženih životinja ili mogu nanijeti štetu njihovim staništima, što rezultira pritiskom populacije koji te životinje dovodi u opasnost. Prema međunarodnom sporazumu, većina nacija strogo progoni klanje i bilo kakvu vrstu posla s ugroženim vrstama, osim u slučaju zooloških parkova i programa uzgoja koji pokušavaju spasiti ove životinje. Oštećenje staništa je ekološki zločin koji je u nekim slučajevima teže procesuirati i regulirati, jer često uključuje sukob interesa tvrtki i ugroženih vrsta.
Borba protiv ekološkog kriminala važna je jer pomaže osigurati da i dalje postoji okruženje u kojem će buduće generacije uživati. Neki aktivisti također tvrde da su ljudi odgovorni za to da Zemlja bude sigurno i zdravo mjesto za život životinja i biljaka, budući da su svi oblici života međusobno povezani.