Ekonomija energije vjetra umjereno se razlikuje od tržišta poput onog u Europi i SAD-u, ali zajednički trendovi diljem svijeta sugeriraju da je to jedno od najboljih ulaganja u energetskoj areni. U usporedbi s drugim tradicionalnim izvorima energije kao što su elektrane na prirodni plin, energija vjetra je najkonkurentniji od alternativnih izvora energije. Ekonomija energije vjetra također se stalno poboljšavala tijekom posljednjih nekoliko desetljeća kako se sama tehnologija poboljšala, a troškovi financiranja smanjili. Održiva opskrba energijom iz vjetra postaje toliko važna, posebno u američkom sektoru, da se procjenjuje da je od 2002. energija vjetra predodređena da postane najjeftiniji oblik proizvodnje energije dostupan u Americi.
Od 2009. godine ekonomija energije vjetra smanjila je trošak na globalnoj razini na prosječno 11 do 13 centi u američkim dolarima (USD) po kilovatsatu za proizvodnju energije. Ovo je smanjeni trošak od 80% u odnosu na cijenu energije vjetra u posljednjih 20 godina, a konkurentan je od 2009. s troškom korištenja prirodnog plina za elektrane. Cijene prirodnog plina također značajno variraju zbog gospodarskih uvjeta, pri čemu se njegova razina troškova u 1990-ima utrostručila do 2009. godine i narasla na sedam puta veću razinu od one koja je bila 1990-ih tijekom 2003. Troškovi energije vjetra također padaju za 15% svaki put kada se kapacitet proizvodnje energije iz vjetroturbina udvostruči na globalnoj razini zbog ekonomije razmjera u proizvodnji potrebne opreme. To je dovelo do toga da je vjetar kao opskrba energijom od 2010. koštao samo 12% onoga što je činio 1980-ih.
Iako se energetska ekonomija vjetroelektrane nastavlja poboljšavati, još uvijek ima prekretnice koje treba prevladati. Od 2009. godine, elektrane na ugljen u prosjeku su proizvodile električnu energiju po cijeni od 6 centi po kilovat satu u američkim dolarima (USD). To je još uvijek manje od polovice cijene energije vjetra, a u isto vrijeme, ugljen čini 51% ukupne proizvodnje energije u SAD-u, dok se energija vjetra približava samo razini da može opskrbiti 2% američke potražnja za energijom. Međutim, rast energije vjetra toliko je dramatičan da Ministarstvo energetike SAD-a (DOE) procjenjuje da će do 2030. godine opskrbljivati 20% energetskih potreba SAD-a. Godine 2010. SAD su nadmašile Njemačku kao vodeću naciju u svijetu po količini energije proizvedene iz izvora vjetra.
U europskom sektoru ekonomija energije vjetra je jednako povoljna. Godišnja stopa rasta proizvodnje energije iz vjetra od 25% godišnje od 1992. godine nastavila je snižavati cijenu opreme. Procjena Ujedinjenog Kraljevstva pokazala je da su najveći troškovi u postavljanju vjetroelektrane od samih turbina sa 64% ukupnih troškova, te građevinarstva i električne infrastrukture s 21% ukupnih troškova za njihovo povezivanje s električnom mrežom. To je značajno jer, nakon što se plati većina troškova za uspostavu vjetroelektrane, koji su prvenstveno troškovi unaprijed, troškovi održavanja sustava su vrlo mali. Za usporedbu, elektrana na fosilna goriva, kao što je ona koja koristi prirodni plin, ima 40% do 70% godišnjih trajnih troškova ugrađenih u sebe samo za plaćanje opskrbe gorivom.
Najveći nedostaci energije vjetra su oni koji su zajednički svakom novom izvoru energije: uspostavljanje potražnje i smanjenje troškova povećanjem opsega proizvodnje. Europske procjene za cijenu jedne turbine od 2007. bile su 1,230,000 britanskih funti svaka. Većina toga je samo trošak tehnologije i postavljanja, sa 76% za samu turbinu, 9% za priključak na električnu mrežu i 7% za temelje na kojima je turbina izgrađena.
Troškovi ulaganja izravno utječu na ekonomiju energije vjetra i razlikuju se od zemlje do zemlje u Europi. Troškovi postavljanja bili su najniži u Danskoj, neznatno veći u Grčkoj i Nizozemskoj, a gotovo za trećinu skuplji u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Španjolskoj. Velik dio ove varijacije posljedica je naknada koje se naplaćuju pružateljima usluga vjetra za izgradnju temelja turbina i povezivanje tehnologije s električnom mrežom. Ove naknade su u porastu od 1998. godine, dok cijena same tehnologije vjetroturbina pada. Takvi institucionalni troškovi izravan su rezultat energetske politike, gdje su u Danskoj iznosili 16% ukupnih, u Portugalu 24%, Njemačkoj i Italiji 21%, a u ostalim europskim zemljama čak 32% ukupnih troškova za osnivanje sustavima od 2011.