Ekonomija resursa je pododjel ekonomije koji se bavi oskudicom prirodnih resursa Zemlje, posebice kako se odnosi na korištenje tih resursa od strane ljudi. Ovaj predmet se ne bavi samo korištenjem, već i održivošću tih resursa. Stoga je ovo područje ekonomije posebno zainteresirano za ona područja koja uzimaju resurse sa Zemlje, bilo obnovljive ili neobnovljive.
Jedno od temeljnih pravila svake ekonomske discipline je pitanje kompromisa. Postoji pretpostavka da ćemo uvijek željeti više nego što možemo imati, a dobivanje nečega prirodno znači da radimo bez nečeg drugog. Dakle, postoji kompromis. Međutim, ekonomija resursa često malo drugačije gleda na kompromise.
Ekonomija resursa ne sugerira da koristimo prirodne resurse na račun korištenja ili stjecanja drugog prirodnog resursa, u većini slučajeva. Umjesto toga, teorija pretpostavlja da koristimo te resurse na štetu budućih generacija. Stoga se postavlja pitanje na koji način možemo održati te prirodne resurse, a ipak pronaći rješenje koje je i društveno i ekonomski zadovoljavajuće.
Kako bi se pronašao taj odgovor, ekonomija resursa razmatra brojna različita područja. Gleda na održivost. Koliko materijala možemo koristiti i razumno očekivati da će biti tu za buduće generacije? Međutim, ova teorija vrijedi samo za obnovljive izvore. Korištenje ugljena, na primjer, znači da je on, za sve namjere i svrhe, zauvijek nestao jer su za njegovu zamjenu potrebni milijuni godina. U tim slučajevima, ekonomija resursa postavlja pitanje koliko se ugljena može upotrijebiti bez nepotrebnih poteškoća za druge, kao što su buduće generacije. To pretpostavlja da će drugi izvori energije postati dostupni u budućnosti. Na neka od ovih pitanja nije lako odgovoriti.
Međutim, treba napomenuti da, iako se ekonomija resursa uvelike bavi budućim kompromisima, to nije u potpunosti isključujući trenutne kompromise. Na primjer, eksploatacija ugljena je trenutni kompromis jer se zemljište koje bi se moglo koristiti za prirodne ljepote i rekreaciju otkopava za nešto drugo. Ovo je prirodni kompromis, ili oportunitetni trošak, u ekonomiji.
Poljoprivreda je često uključena kao dio ekonomije resursa. Održivost poljoprivrede vrlo je važna, jer loše upravljanje zemljištem takvim resursima može dovesti do njegove konačne degradacije i beskorisnosti. Stoga je korištenje zemlje do točke u kojoj više ne može podržavati održive usjeve problem koji ekonomija resursa pokušava riješiti. To može učiniti ukazivanjem na određene prakse upravljanja koje mogu koštati više u kratkom roku, ali mogu proizvesti dugoročne koristi koje bi koštale mnogo više u budućim godinama.